Stereotipne predodžbe o starosti

 

Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života. Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, starost se dijeli na tri razdoblja: raniju starost 65-74 godine, srednju starost 75 –84 godine, duboku starost od 85 i više godina.

Svi mi starimo, bez obzira na našu trenutačnu dob. Međutim ljudi koji još nisu ušli u starost, većinom ne razmišljaju o tome da se natpisi, rasprave i spoznaje o starenju tiču i njih. Svi mi činimo sve starije društvo, a ne samo stariji ljudi. Stav je većine suvremenih psihologa da starenje nije samo nizanje životnih kriza, već napredovanje kroz nove životne izazove. Starost je posljednje razvojno razdoblje u životnome vijeku, koje se može definirati prema kronološkoj dobi nakon 65. godine života, prema socijalnim ulogama ili statusu primjerice nakon umirovljenja ili prema funkcionalnom statusu, nakon određenog stupnja opadanja sposobnosti. Mnogobrojni su faktori koji utječu na duljinu ljudskog života; oni nisu samo zdravstvene prirode, kao što bi se moglo očekivati, nego u tome mogu biti i odlučujući i spol, rasa, geografski položaj, socioekonomski status i zvanje. Glasovita Descartova misao: ”Mislim, dakle postojim”, mogla bi se promjeniti u: ”Dobro izgledam, dakle postojim”. Okolina se prema pojedincu ponaša u skladu s njegovim izgledom.

U prvom susretu s ljudima presudna je njihova vanjština, a zatim i boja glasa, način govora i odjeća. Tek nakon toga dolaze na red osobne karakteristike, znanje, inteligencija i temperament. Starosna samopercepcija je viđenje i procjenjivanje sebe s obzirom na godine starosti. Tako je starost je na dva načina povezana s društvom i društvenim zbivanjima. S jedne strane stari ljudi utječu na prilike u društvu, a s druge strane, u velikoj mjeri, i sami čine dio društvene strukture i nose teret društvenih uloga, koje svatko tko prijeđe određenu starosnu granicu, mora igrati, htio on to ili ne. Uz malo pretjerivanja, može se reći da nismo stari zato što smo stari, već smo stari zato što nam to društvo pripisuje. O pripisanoj visini starosti ovisi trenutak umirovljenja, odlazak u starački dom pa i neke privilegije, npr. besplatna vožnja u gradskom prijevozu ili popusti na vozne karte te ulaznice. Svaka je društvena uloga pod snažnim utjecajem prevladavajućih stereotipa.

Stereotipne predodžbe o starosti poopćavaju pretežno negativna obilježja te dobi na skupine: fizičku, intelektualnu i spolnu nemoć, ovisnost o drugima, slabo pamćenje, duševnu odsutnost, konzervativnost, rigidnost, svadljivost, tvrdoglavost, škrtost, egocentričnost, cinizam itd. Mnogo su rjeđi pozitivni stereotipi, koji prema suprotnom obrascu na ovu skupinu gledaju kao na mudre, iskusne starce, pune ljubavi za svoje potomke. Ageizam je nepriznavanje i ograničavanje prava starosnih skupina. Ageizam je neka vrsta ilustracije jer se osobu isključuje iz društvenog života, npr. prilikom prisilnog umirovljenja. Pritom se to čini, ne iz moralnih, političkih ili ideoloških razloga, nego zbog same kalendarske starosti.

 

Starije osobe, unatoč velikim međusobnim razlikama, silom se guraju u jednake skupine, gdje im je propisana ista društvena uloga. Ovdje nije riječ o ageizmu ako starija osoba ne dobije posao zato što za njega više nije sposobna. Riječ je o tome da gubi posao samo zbog kalendarske starosti bez obzira na stvarnu sposobnost. Stoga je početak treće životne dobi jedno od najstresnijih životnih razdoblja, u kojem nas posebno pogađaju tri događaja: umirovljenje, odlazak posljednjeg djeteta iz obitelji i smrt bračnog partnera.

 

Izvor:trecadob.com