Umirovljenici, hajdemo na odmor!

 

Imaju li starije osobe pravo na godišnji odmor? Većina ljudi će na to pitanje odgovoriti da su umirovljenici i starije osobe stalno na odmoru, pa da je to zapravo stalno prisutno i kori­šteno pravo. A s druge strane zli jezici će postaviti pitanje od čega bi se to umirovljenici i starije osobe trebali odmara­ti „kada cijele godine ništa ne rade, samo se zabavljaju i ne znaju što bi sa svojim slobod­nim vremenom”.

Stvarnost i svakodnevica umirovljenika i starijih osoba možda je tijekom godine po­nekad dosadna i neispunjena aktivnostima, pa baš zbog toga imaju potrebu za promjenom. I starije osobe imaju potrebu za nekim novim doživljajem, novom životnom avanturom. Također imaju mnogo sjećanja iz minulih dana o željama za nekim „izgubljenim” susretom, potrebom da vide nove kraje­ve, upoznaju nove ljude, njiho­ve običaje i kulturu.

Podsjetit ću da veći dio umirovljenika i starijih osoba aktivan tijekom godine, vo- lontiraju u udrugama, rade na crno ili još uvijek žive u obite­lji s djecom i unučadi. Tko nije doživio i aktivno živio svakod­nevne obveze baka i djedova prema unucima i prema zapo­slenoj djeci, taj nije ni spoznao što je zapravo ne samo ispu­njen, nego i „prepunjen” dan aktivnostima i obvezama (koje su često teže i od nekadašnjih obveza na radnom mjestu). To su umirovljenici koji bi možda često zamijenili takav način ži­vota drugačijim, ali nisu u mo­gućnosti. Mlađi članovi obitelji nemaju vlastiti stan, nisu stalno zaposleni i zbog potrebe žive kako žive. Starije osobe imaju male mirovine pa si ne mogu priuštiti zasebni smještaj i djeci ostaviti stan ili kuću.

Oni koji imaju vikendice ili kako neki novi „zavidnici” govore „oni koji imaju nekret­nine iz prošlog sistema”, imaju se gdje odmarati. Ali, gle sada jada, oni moraju opet biti na usluzi unucima i djeci, jer su oni zapravo ti kojima je potre­ban odmor. Dio njih prisiljen je spavati u improviziranim pro­storima, na pomoćnim ležaje­vi ma ili s unucima, jer sve što se može iznajmiti treba iskoristiti i tako zaraditi i nešto novca od „turizma”

Neki umirovljenici aktivno rade i tijekom turističke sezo­ne. Nedavno sam slušala priču jedne, još uvijek dobro držeće umirovljenice, koja je rekla da radi kao kuharica u jednom pansionu na moru i da za 3-4 mjeseca zaradi više od godiš­nje mirovine.

Više od 80 posto umirovlje­nika nema sredstava da si or­ganizira godišnji odmor, ne sa­njaju više o „odmoru iz snova”, već o odmoru koji bi im unio malo više radosti i zadovoljstva u ionako sivu svakodnevnicu. Često žele samo otići u neko lječilište ili toplice da „poprave” svoje zdravstveno i psihofizičko stanje, da pobjegnu u neki ve­driji i veseliji svijet. No, tu se su­očavaju s manjkom novca, gu­bitkom energije, depresijom…

Kao što je mladima potre­ban godišnji odmor, isto je tako potreban i starijim osobama. Potreban im je aktivan odmor. Netko će se možda zapitati što je to zapravo „aktivan” odmor za starije osobe. Sadržaj od­mora mora biti drugačiji nego za mlade ljude, ali nužno je ko­ristiti odmor, odnosno odmak od cjelogodišnjeg, već unapri­jed određenog i organiziranog načina života. Vrijeme je to kada starije osobe odlaskom na more, promjenom sredine, podneblja i klime, mogu„osna- žiti” ne samo svoje fizičko, nego i psihičko stanje. Aktivno­sti svakako moraju prilagoditi sebi.    Ljetovanje je silno važno jer je to doba godine kad su to­plina i sunčana svjetlost „pravi pomoćnici” za podizanje život­ne radosti i entuzijazma za bo­lji, ljepši i sretniji život.

Starije osobe ne smiju za­boraviti svoje godine, ali ni svo­je zdravstveno stanje. Nužni preduvjet za sretno ljetovanje je savjetovanje s liječnikom pri­je samog odlaska, ali i s članovi­ma obitelji kako ne bi došlo do pogoršanja zdravstvenog sta­nja ili povreda zbog nerealnih želja ili neadekvatnih aktivno­sti, neprilagođenih dobi, vre­menu i mogućnostima. Narav­no, ne treba nužno ljetovati na moru.

Planine ljeti imaju svojih draži. Netko tko ne podnosi vi­soke temperature zbog zdrav­stvenih tegoba, tko ne voli kupanje i „prženje” na suncu, uživat će u prohladnim jutrima i šetnjama planinskim stazama, slušajući jutarnji pjev ptica. Gledat će zadivljeno oblake ili noću slušati jednolično udara­nje kiše o prozorska okna. Hra­briji i znatiželjniji idu i u nešto više planine, na ledenjake, gdje i ljeti ima i snijega i leda, ali uz proljetne temperature. Važno je da ne pretjerate u šetnjama, da ne zalutate na nepoznatim prostranstvima, ne koristite neprikladne staze, da se ne osamljujete i udaljavate jer sve to može završiti „neslavno”, a možda i pogibeljno.

Vaša je obitelj potekla sa sela? Tamo možda više nema članova vaše uže obitelji, ali postoje možda grobovi vaših predaka, pa možda boravkom tamo vratite dio prošlog vre­mena, sjetite se nekog jarca koji vas je uplašio kad ste imali 5 godina i kad ste ljeto provo­dili kod bake. Vratite se, vrijedi pokušati biti malo retro-znati- željan.

Velik dio naših umirovljeni­ka nema dovoljno mogućnosti za organizirano ljetovanje, pa koriste jednodnevne odlaske na kupanje na more ili u topli­ce. Cijena takvih izleta je od 80 do 150 kuna. što ovisi o udalje­nosti, cijeni ulaznice ili obroka. Ipak sedmodnevni odlazak je nešto skuplji i stoji od 700 do 1000 kuna, a osobe s malim mirovinama za to šparaju cijelu godinu.

Oni koji imaju mirovine od kojih svaki mjesec mogu ušte­djeti po 200-250 kuna ili zarade koju kunu „na crno”, odlaze u proljeće ili jesen (izvan turistič­ke sezone) na„godišnji odmor” u trajanju 7-10 dana u toplice ili na more, za što koriste po­godnosti ugovora koje njiho­va udruga, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, sklapa s ciljem poboljšanja kvalitete života umirovljenika i starijih osoba.

Umirovljenici i starije osobe moraju imati ljetni odmor, mo­raju se na trenutak odmaknuti od svakodnevnog ritma i uči­niti nešto samo za sebe. Prema svojim mogućnostima. U aktiv­nostima ne smiju pretjerivati jer je za „pokazivanje mišića” prošlo je vrijeme.

 

Lipanj 2017

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *