• Naslovnica
  • Blog
  • Tko kroji (ne)pravdu? I zašto smo se mi tiho pomirili s činjenicom da starost u Hrvatskoj znači rat za egzistenciju?
Blog Društvo Naše priče

Tko kroji (ne)pravdu? I zašto smo se mi tiho pomirili s činjenicom da starost u Hrvatskoj znači rat za egzistenciju?

 

Hrvatske mirovine ili ti ga hrvatske mizerije!

„Niko ne stari samo zato što je proživio godine svog života. Mi starimo tako što napuštamo naše ideale. Godine nam mogu izborati kožu, ali odricanje od entuzijazma nam bora dušu.“

Samuel Ullman

Koliko smo puta do sad čuli od nekoga, ako ne i sami izgovorili: „Joj, jedva čekam u penziju!“ Možete se sigurno svi pronaći u ovome, jer ipak starost je mirna luka nakon burnog nevremena zvanog život. To bi trebale, kako je često prikazano u slikama na časopisima i serijama, biti divne godine u kojima bismo trebali napraviti neke stvari za koje nikad nismo imali vremena. Posvetiti se sebi, zamjeniti radosti majčinstva sa ulogom bake , proputovati svijet i napokon se zasluženo odmoriti.

Negdje daleko, to je stvarnost. Ukoliko samo malo bolje obratite pozornost, uočit ćete more turista, nasmiješenih, veselih ljudi koji prpošno skakuću diveći se ljepotama Lijepe Naše. Da stvar bude bolja, očito je bilo da ti nasmiješeni, veseli ljudi nisu iz te Lijepe Naše, nego dolaze tko zna otkuda – Tajland, Kina..daleko odavde, iz nekih krajeva, nama poznatih samo sa slika. I očito je bilo da ti ljudi nisu neka srednjoškolska ekskurzija, nego ljudi koji su se odavno navikli na svoje sijede kose i bore.

Morala sam se zapitati gdje su ljudi, koji također svoje bore i sijede kose odavno nose, a žive tu, oko nas. Zašto naši umirovljenici gledaju neke daleke, egozitčne zemlje samo s TV ekrana? Tko je ili što je to njima presudilo i osudilo ih na doživotno bivanje unutar svoja četiri zida? Zašto ne mogu putovati i istraživati svijet? I zašto većina njih ne može održavati ono što su stjecali cijeli život?Kako je moguće da nakon 30, 40 godina rada ne možeš plaćati skromne troškove života, a kamoli imati za neki gušt? Da, nakon 30,40 godina bake i djedovi ne mogu svojim unucima dati „ni za čokoladu“. Ne bi li, da je sve kako treba, upravo ljudima u mirovini trebale sve moguće povlastice, wellnessi, masaže, pristupačnost zdravstvenog sustava i ljudi koji im mogu pomoći kad im to zatreba?

 

Mislim da svi znamo odgovor. Ali pitanje je: Odričemo li se mi tako, prešutno, svojih predaka i pristajemo li na šikaranje unaprijed?Svi ćemo mi biti oni jednoga dana. Umorni, sijedi, izborani, željni kvalitetnog sna, šetnje, odmora i uživanja u plitvičkome proljetnom suncu.

Tko kroji (ne)pravdu? I zašto smo se mi tiho pomirili s činjenicom da starost u Hrvatskoj znači rat za egzistenciju?

 

 

 

 

 

 

Lea Č. ,Treća dob

 

Related posts

Socijalizacija korisnika ključni je faktor svakog doma za starije i nemoćne osobe

Porezna uprava širi paniku među umirovljenicima

100.000 hrvatskih građana godišnje ovršenih zbog duga prema HRT-u

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com