• Naslovnica
  • Društvo
  • Socijalizacija korisnika ključni je faktor svakog doma za starije i nemoćne osobe
Društvo

Socijalizacija korisnika ključni je faktor svakog doma za starije i nemoćne osobe

 

 

 

Život starije populacije bitno se razlikuje ovisno o podneblju i životnom statusu u kojem uživa. Nekada davno obitelji su živjeli u velikim zajednicama i nije bila upitna skrb o roditeljima u njihovoj starijoj dobi. U današnje vrijeme pri samoj pomisli na smještaj roditelja u dom za starije osobe kod većine potiče osjećaj odbacivanja brige koju smo dužni vratiti. Međutim stvarnost je ponekad potpuno drugačija te u situacijama u kojima se ipak moramo obratiti institucijama koje bi skrbile o našim očevima i majkama ključan je faktor upravo socijalizacija.

Znamo koliko je prvi kontakt s novom okolinom važan te svakako treba uzeti u obzir kako pri ulasku u novi dom taj „prvi kontakt“ novom korisniku, vrlo često traje i duže od jednog pa čak i do dva tri dana, ovisno o veličini nove sredine. Upravo tih prvih nekoliko dana od iznimne su važnosti svakome novom članu doma, jer se počinje stvarati vlastita percepcija koja se mora razvijati prema stjecanju povjerenja i sigurnosti u novu okolinu. Za kvalitetnu socijalizaciju korisnika u većim domovima postoje stručni kadrovi. Radi se o socijalnom radniku, psihologu ili radnom terapeutu, a svi zajedno uvelike doprinose uključivanju u novu društvenu sredinu. Oni malo manji ili obiteljski domovi koji si ne mogu priuštiti stručni kadar, u socijalizaciju korisnika uključuju medicinsko osoblje koje također veliku ulogu imaju i u većim domovima.

Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kvaliteta života definira se kao percepcija pojedinaca i njihovog položaja u životu u kontekstu sistema kulture i vrijednosti u kojima žive u odnosu na svoje ciljeve, očekivanja, standarde i brige. Navedena definicija podrazumijeva socijalizaciju kao ključni faktor kod stvaranja te percepcije, ne samo kod novih korisnika nego i članova obitelji. Svatko tko radi u domu za starije i nemoćne osobe, zna koliko je teško razviti povjerenje kod članova obitelji potencijalnih korisnika, a ono je nužno za daljnji tijek prilagodbe i suradnje.

Promoviranje socijalizacije korisnika nikako ne smije ostati samo marketinški trik kojim se služe mnoge privatne ustanove. Postupak socijalizacije treba biti pokrijepljen pravilnikom koji određuje tijek i praćenje provođenja, a s istim bi trebali biti upoznati svi kadrovi ustanove socijalne skrbi.

 

Postoji niz aktivnosti koji omogućavaju lakšu socijalizaciju kao što su objedi u restoranima, društvene igre u bibliotekama ili nekim drugim zajedničkim prostorijama, razne priredbe ili rođendanske proslave. Jedna od preporuka domovima je kupovanje dnevnih novina u malom broju primjeraka čime se potiče korisnike da ukoliko žele pročitati novine, izađu iz svoje sobe. Isto vrijedi i za posluživanje obroka, koje nikako ne bi trebalo biti posluženo u sobama (osim ako se ne radi o bolesti). Na taj način potiče se svakog korisnika da barem svakih tri do četiri sata izađu iz svoje sobe. Neki domovi to rade na način da naplaćuju odnošenje obroka u sobu simboličnim cijenama, što naravno korisnici žele izbjeći pa su primorani otići na objed u restoran ili prostor u kojem se poslužuje hrana. To su samo neki praktični primjeri koji si mogu priuštiti i mali domovi bez suradnje s stručnim kadrovima.

Pozitivni efekti socijalizacije utječu na emotivno i fizičko zdravlje svake osobe. Vrlo često se može dogoditi da sam proces socijalizacije izvuče iz korisnika vještine za koje ni sami nisu znali da nose u sebi. Na taj način, bez obzira na godine, potiče se razvijanje i okretanje nekim novim društvenim ulogama.

 

 

 

 

 

Suzana Mavrinac, mag.soc.gerontologije, Treća dob

 

 

Related posts

Hod za preživljavanje

NAKON ODBIJENICE NA REBRU HRVATSKI NEUROKIRURG DOBIO NEOČEKIVANU PONUDU ‘Ljudi kao on potrebni su nam iznad svega. Što god bude tražio, dobit će’

9 LITARA MLIJEKA – 63 Kune

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com