• Naslovnica
  • Društvo
  • Socijalizacija korisnika ključni je faktor svakog doma za starije i nemoćne osobe
Društvo

Socijalizacija korisnika ključni je faktor svakog doma za starije i nemoćne osobe

 

 

 

Život starije populacije bitno se razlikuje ovisno o podneblju i životnom statusu u kojem uživa. Nekada davno obitelji su živjeli u velikim zajednicama i nije bila upitna skrb o roditeljima u njihovoj starijoj dobi. U današnje vrijeme pri samoj pomisli na smještaj roditelja u dom za starije osobe kod većine potiče osjećaj odbacivanja brige koju smo dužni vratiti. Međutim stvarnost je ponekad potpuno drugačija te u situacijama u kojima se ipak moramo obratiti institucijama koje bi skrbile o našim očevima i majkama ključan je faktor upravo socijalizacija.

Znamo koliko je prvi kontakt s novom okolinom važan te svakako treba uzeti u obzir kako pri ulasku u novi dom taj „prvi kontakt“ novom korisniku, vrlo često traje i duže od jednog pa čak i do dva tri dana, ovisno o veličini nove sredine. Upravo tih prvih nekoliko dana od iznimne su važnosti svakome novom članu doma, jer se počinje stvarati vlastita percepcija koja se mora razvijati prema stjecanju povjerenja i sigurnosti u novu okolinu. Za kvalitetnu socijalizaciju korisnika u većim domovima postoje stručni kadrovi. Radi se o socijalnom radniku, psihologu ili radnom terapeutu, a svi zajedno uvelike doprinose uključivanju u novu društvenu sredinu. Oni malo manji ili obiteljski domovi koji si ne mogu priuštiti stručni kadar, u socijalizaciju korisnika uključuju medicinsko osoblje koje također veliku ulogu imaju i u većim domovima.

Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kvaliteta života definira se kao percepcija pojedinaca i njihovog položaja u životu u kontekstu sistema kulture i vrijednosti u kojima žive u odnosu na svoje ciljeve, očekivanja, standarde i brige. Navedena definicija podrazumijeva socijalizaciju kao ključni faktor kod stvaranja te percepcije, ne samo kod novih korisnika nego i članova obitelji. Svatko tko radi u domu za starije i nemoćne osobe, zna koliko je teško razviti povjerenje kod članova obitelji potencijalnih korisnika, a ono je nužno za daljnji tijek prilagodbe i suradnje.

Promoviranje socijalizacije korisnika nikako ne smije ostati samo marketinški trik kojim se služe mnoge privatne ustanove. Postupak socijalizacije treba biti pokrijepljen pravilnikom koji određuje tijek i praćenje provođenja, a s istim bi trebali biti upoznati svi kadrovi ustanove socijalne skrbi.

 

Postoji niz aktivnosti koji omogućavaju lakšu socijalizaciju kao što su objedi u restoranima, društvene igre u bibliotekama ili nekim drugim zajedničkim prostorijama, razne priredbe ili rođendanske proslave. Jedna od preporuka domovima je kupovanje dnevnih novina u malom broju primjeraka čime se potiče korisnike da ukoliko žele pročitati novine, izađu iz svoje sobe. Isto vrijedi i za posluživanje obroka, koje nikako ne bi trebalo biti posluženo u sobama (osim ako se ne radi o bolesti). Na taj način potiče se svakog korisnika da barem svakih tri do četiri sata izađu iz svoje sobe. Neki domovi to rade na način da naplaćuju odnošenje obroka u sobu simboličnim cijenama, što naravno korisnici žele izbjeći pa su primorani otići na objed u restoran ili prostor u kojem se poslužuje hrana. To su samo neki praktični primjeri koji si mogu priuštiti i mali domovi bez suradnje s stručnim kadrovima.

Pozitivni efekti socijalizacije utječu na emotivno i fizičko zdravlje svake osobe. Vrlo često se može dogoditi da sam proces socijalizacije izvuče iz korisnika vještine za koje ni sami nisu znali da nose u sebi. Na taj način, bez obzira na godine, potiče se razvijanje i okretanje nekim novim društvenim ulogama.

 

 

 

 

 

Suzana Mavrinac, mag.soc.gerontologije, Treća dob

 

 

Related posts

Za dan općina ispekli tradicionalne kolače

Ugovori o doživotnom/ dosmrtnom uzdržavanju

Hitna prevencija nasilja nad starijim osobama

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com