"> Prvi Hospicijski centar - Treća dob i 50+
">
Palijativna skrb

Prvi Hospicijski centar

Hospicij i palijativna skrb 

U proljeće 1994. godine je organiziran prvi simpozij Hospicij i palijativna skrb u Zagrebu u Hrvatskom liječničkom domu. Ujesen iste godine osnovano je Hrvatsko društvo za hospicij i palijativnu skrb u HLZ-u. Godine 1999. počele su praktične aktivnosti. Osnovana je Hrvatska udruga prijatelja hospicija. U isto su vrijeme počeli tečajevi i za hospicijske dobrovoljce.

Prvi interdisciplinarni hospicijski posjet bio je u prosincu 1999. godine . Počeli su i posjeti u domu za starije i nemoćne u Crnatkovoj ulici, kao širi direktno nadzirani poligon izobrazbe dobrovoljaca za hospicijske kućne posjete. Ovi su se posjeti proširili i na Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj. U početku su centar aktivnosti, tjedni supervizijski sastanci, pohrana pomagala za njegu i ljekarna bili u privatnom stanu inicijatorke, u Gundulićevoj 49 u Zagrebu. Tako je bilo do 2002. godine kada je Gradski ured za zdravstvo iznajmio udruzi prostor od 90m2. U jesen 2002. godine u njemu je otvoren regionalni hospicijski centar, uz deklarativnu podršku Ministarstva zdravstva, kao centar za hospicijske kućne posjete te supervizijske i didaktičke sastanke i tečajeve.

Ovdje se počela razvijati i služba žalovanja te ambulanta za bol i palijativnu skrb.U posebno prostoru smješteni su elektronički upravljani kreveti, oksigenatori, WC stolci, oprema za supkutane medikacijske infuzije pod kontrolom bolesnika i druga pomagala u kućnoj njezi, te priručna apoteka i sistematski vođena kartoteka. Hospicijski kućni posjeti organizirani su na ovaj način: prvi bi se kućni posjet sastojao od dva do tri člana tima, od liječnika i medicinske sestre ili socijalnog radnika sa zadatkom procjene potreba bolesnika i obitelji. Ovisno o prilikama uključivani su i drugi članovi tima – fizikalni terapeut, psiholozi te nezdravstveni volonteri kao zamjena za zaposlene ukućane.

Po potrebi se uključuju i konzultanti – dobrovoljci: kirurg, dermatolog, fizijatar, pravnik, duhovnik. O posjetima se pišu izvještaji u triplikatu – jedan za bolesnika, drugi za nadležnog liječnika PZZ-a i treći za arhivu Regionalnog hospicijskog centra. Jedne su osobe u punom ranom odnosu; administrator i socijalni radnik – koordinator dobrovoljaca. Također organiziraju se i prijevozi tima do lokacije prema programu slobodnog vremena dobrovoljaca. Oni su odgovorni za administraciju i primanje poziva. Pomoć i njega u kući obuhvaća: organiziranje prehrane, pomoć u kući ( briga za pranje rublja, odjeće i posteljine,briga za čistoću spavaće i dnevne sobe, kuhinje i sanitarnih prostorija i sl.), održavanje osobne higijene ( briga za osobnu čistoću štićenika, pranje i kupanje, čišćenje i presvlačenje nepokretnih korisnika i sl.).

S druge strane pomoć i njega u kući može ostvariti: osoba koja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ili starosti ne može samostalno obavljati osnovne kućanske poslove ili održavati osobnu higijenu, osoba kojoj se ne može osigurati pomoć i njega članova obitelji, osoba kojoj pomoć i njegu u kući ne mogu osigurati obveznici na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Što se tiče same strategije razvoja palijativne skrbi svaki bi zdravstveni djelatnik morao proći stanovitu izobrazbu iz same palijativne skrbi. Nekomplicirane bolesnike liječiti će PZZ ili odgovorajući specijalisti različitih medicinskih specijalnosti. U kompliciranim slučajevima uključiti će se interdisciplinarni tim palijativne skrbi s više iskustva, posebnom izobrazbom iz palijativne skrbi i sa više vremena za rješavanje kompleksnih medicinskih i psihosocijalnih problema. Regionalni hospicijski centar uključuje hospicijske kućne posjete, ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni hospicijski boravak.

Članovi iste ekipe mogu raditi različitim danima u tjednu u stacionaru, kućnim posjetama, ambulanti ili dnevnom hospicijskom boravku, prateći istog bolesnika prema potrebi i aktualnom događanju na različitim mjestima. Ustanova bi trebala biti ”svjetionik” – model za sve hrvatske gradove. U gradovima sa medicinskim fakultetom trebala bi postati jedinica za praktičnu edukaciju za vrijeme dodiplomskog i poslijediplomskog studija. Sve bi jedinice, i one veće i one manje, trebale biti povezane razrađenom i proširenom mrežom različitih oblika komunikacije.

Financijski bi palijativna djelatnost trebala biti pokrivena od hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). On bi trebao platiti jezgru djelatnika u punom radnom odnosu. Djelatnike koje radne pola radnog vremena, transport, administraciju, istraživanje trebali bi pokriti projekti i donacije. Trenutno su projekti jedini izvor financiranja rada Regionalnog hospicijskog centra. Posao u punom radnom vremenu i ugovor s HZZO-om može se ostvariti samo nakon osnivanja ”Ustanove za palijativnu skrb”, jer HZZO ne može ugovarati sa ”udrugom”.

 

Napisala: Sandra Vukušić

Povezane vijesti

Postoji li smrt? Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo

Administrator

Političare ne zanima dostojanstveno umiranje

Administrator

Sve što čovjek ima, dat će za svoj život

Administrator

Rak testisa

Administrator

Umiranje u getu ili u obitelji

Administrator

Godišnje palijativnu skrb treba 20.000 pacijenata, a dobije ju samo 2000!

Administrator