"> ŠOKANTNO! Jesu li naša djeca sigurna u ovome svijetu? Kako je pedofilija ušla u naše društvo na mala vrata? - Treća dob i 50+
">
Društvo

ŠOKANTNO! Jesu li naša djeca sigurna u ovome svijetu? Kako je pedofilija ušla u naše društvo na mala vrata?

Jesu li naša djeca sigurna u ovome svijetu? Kako je pedofilija ušla u naše društvo na mala vrata? 

Živimo u svijetu u kojem propaganda kroji sudbinu milijardi ljudi. Želimo spojiti nespojive stvari ne mareći za posljedice. Veliki razmjer bolesti i raznih ciljeva određenih skupina je ono što nam se nameće pod normalnim vrijednostima i jao si ga nama ako se usprotivimo. Propaganda je savršeno oružje protiv istine.

Noam Chomski je jako dobro znao koliko živimo u opasnom društvu te je jednom prilikom istaknuo  vrlo bitnu činjenicu:

“Svugdje po svijetu od pop kulture do klasičnih propagandnih sustava postoji stalan pritisak na ljude da se oni osjećaju bespomoćni kako bi dopustili šačici ljudi da odluče za njih, na koncu ljudima preostaje jedino da takve odluke ratificiraju i da im se povinuju.”

Ovaj šokantan video ( slijedeći naš facebook profil -NACIONALNI MEDIJ TREĆA DOB) odraz je stvarnog stanja koje se širi svijetom i protiv kojega se treba boriti kako bi se zaštitila djeca. Stoga, smatramo da javnost mora biti upoznata i s ovakvim pojavama koje su nažalost postale vrlo prisutne i izuzetno opasne. 

U spomenutom videu školarci educiraju masu o tome kako je pedofilija seksualna orijentacija i treba biti prihvaćena od strane društva. Smatramo li to dopustivim? 

Vezane vijesti 

Web stranica – Kako najbolje sačuvati sjećanje na naše?
Najpovoljnija objava online osmrtnica u Hrvatskoj
Kvalitetno provedeno vrijeme u mirovini? I to je moguće.
Zanimljiva tajna dugovječnosti u Italiji
Najstrože čuvana tajna hrvatskog zdravstva. Nevjerojatno.

POVIJEST PEDOFILIJE

Pedofilija je pojam koji u svako ljudsko biće unosi nemir no ne postoji univerzalna definicija pedofilije kroz stoljeća i različite kulture.

Moderna psihijatrija definira pedofiliju kao seksualni kontakt sa predpubertetskim djetetom.Prve takve oblike seksualnih devijacija možemo pratiti u antičko doba iako često puta pogrešno tumačimo odnos antičkih naroda(posebice Grka) spram pedofilije.Moderna definicija pedofilije i u antičko doba predstavljala bi nešto abnormalno.”Pederastia” tj. odnos između starijeg muškarca i golobradog mladića bio je prihvatljiv ali samo u određenim kontekstima,krugovima,gradovima i vremenima.Takvi oblici seksualnih odnosa postojali su samo između muškaraca jer u antici vanbračni ili prijebračni sex nije utjecao na muškarčevu reputaciju dok su s druge strane djevojke morale ostati nevine do braka. Razlog takvim stavovima je činjenica da su muškarci puno duže vremena sposobni za prokreaciju od žena.

Podaci u o takvim slučajevima u razdoblju srednjeg vijeka vrlo su šturi iz razumljivih razloga no 15. i 16.stoljeće donose zapise u kojima vrlo eksplicitno stoji kako su onodobni plemići vrlo često koristili djecu za svoje seksualne igre. Najpoznatiji primjer je onaj budućeg kralja Louisa XIII koji je zapisan u dnevnicima dvorskog liječnika.U tome dnevniku stoji “da su ga kraljevski dvorjani dirali po genitalijama a dvorske dame igrale seksualne igre sa njegovim malenim šakama”.

Do danas u mnogim dijelovima svijeta prihvatljivo je da se djevojke u pubertetu udaju za odrasle muškarce.Do početka 19.stoljeća uobičajena dobna granica za brak u Europi je bila 12 godina.Današnja dobna granica vjerojatno je ustanovljena negdje početkom 20.stoljeća. Jedno od glavnih dostignuća zadnjih tridesetak godina na tome polju je činjenica o razvoju svijesti vezano za prevenciju i psihološke posljedice seksualnog zlostavljanja djece. Užasavajuća je činjenica da sve do nedavno seksualno zlostavljanje djece nije ozbiljno razmatrano. Najbolji primjer su SAD gdje je svako peto dijete prošlo kroz neki oblik seksualnog zlostavljanja a američki Kongres je tek 1974. donio prvi zakon koji se bavio pitanjem prevencije takvoga ponašanja.

Tri zaključka proizlaze iz povijesnog proučavanja seksualnog zlostavljanja malodobnika u SAD a isto bi mogli vrlo lako primjeniti i na Europu.
– Prvi je zaključak kako je vrlo kasno priznato da je seksualno zlostavljanje djece zapravo loše i izaziva trajne traume.
– Drugi zaključak je da su u pokušajima da shvate razloge seksualnog zlostavljanja djece, mišljenja stručnjaka pokazala više razumijevanja za počinitelje nego za žrtve smanjujući počiniteljevu odgovornost iz raznih razloga.
– Treći zaključak je da su birokratske institucije stalno negirale postojanje takvih pojava tvrdeći da se radi o društvenim anomalijama koje nisu rizične za opstanak zajednice.Primjerice u New Yorku su u razdoblju 19.stoljeća više od jedne trećine žrtava silovanja bilo mlađe od 12 godina i u to vrijeme je silovanje djece bio najčešći oblik seksualnih prijestupa.

Američki sociolog Alfred Kinsey je 1953.izdao studiju u kojoj iznosi frapantan podatak o tome da je gotovo četvrtina svih djevojčica u SAD mlađih od 14 godina prošlo kroz neki oblik seksualnog zlostavljanja no ono što još više užasava je činjenica da ta otkrića nisu izazvala gotovo nikakav interes javnosti.

Najveću zabrinutost po tome pitanju američko je društvo pokazalu u razdoblju Drugog svjetskog rata,neposredno nakon njega i danas. Zabrinutost javnosti nije bila povećana zbog većeg broja takvih slučajeva već zbog društvene anksioznosti izazvane ulaskom žena kao radne snage u proizvodne procese u većem broju i pojačanim utjecajem grupa koje su se tim pitanjem počele baviti.

Iako se u početku briga javnosti fokusirala ma djecu do 10godina starosti, s vremenom se ta dobna granica podizala ali ne bez čestih političkih bitaka oko toga pitanja.

Do 30-ih godina prošlog stoljeća procesuiranje takvih slučajeva temeljeno je na izazivanju tjelesnih ozlijeda a tek kasnije se počelo uzimati i obzir psihičkim ožiljcima koje su takva zlodjela izazvala.Ponekad su dokazi kao što su vaginalne infekcije nakon silovanja odbacivani i objašnjavani lošim higijenskim uvjetima i navikama. 20.stoljeće donijelo je novi pogled na takve slučajeve, posebice Freudove teorije vezane za psihoseksualni razvoj i traume, i pomoglo razvijanju svijesti o dalekosežnim posljedicama takvih zločina na dijete čak iako nije došlo do genitalne penetracije.

Problem  “psihologiziranja” seksualnog zlostavljanja djece bio je nedostatak razumijevanja kulture seksualnog zlostavljanja koje nailazi na plodno tlo u okruženjima u kojima vladaju veze temeljene na nejednakostima, socijalnoj izoliranosti, emocionalnoj potrebitosti i slabosti mladih ljudi, ideologiji koja racionalizira zlostavljanje, institucijama koje kriju pojedince od javne osude i kojima je glavna intencija očuvanje reputacije i dominacije. Kroz povijest su slučajevi pedofilije u Rimokatoličkoj crkvi  bili sakrivani do današnjih dana. Često puta su oni koji brane postupanje crkve u takvim slučajevima inzistirali da ti problemi nisu veći nego u ostalim institucijama, da je samo mali postotak svećenika optužen za takva zlodjela i da se Crkva time bavi mudro u skladu sa određenim povijesnim razdobljima. Iako su neke od tih činjenica točne to nikako ne umanjuje odgovornost Rimokatoličke crkve koja ima  obvezu zadržati  najviše etičke i moralne standarde koje i sama propovijeda.

U nastavku ćemo se opširnije pozabaviti neurološkim i psihičkim izvorima takvih seksualnih devijacija.

Autori: Dejan Šipov, dipl soc., Sandra Vukušić

Povezane vijesti

Tko je financirao Domovinski rat

Administrator

MEDULIN/VRSAR: Posjetili krapinskog pračovjeka

Administrator

Višnja Fortuna nova predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske

Administrator

Nove spoznaje o ljekovitosti gljiva

Administrator

Starački dom kao najteža odluka za djecu

Administrator

Ne postoji antibiotik za depresiju

Administrator