Pokrenite se! Stvorimo dobru praksu surađivanja i rada u zajednici sa starijim ljudima

 

U razvijenim zemljama Europe i Amerike očekuje se nagli porast broja starijih osoba, negdje između 2015. i 2030. godine, kao posljedica ulaska velike poslijeratne, tzv. “baby-boom” generacije u starost te kao posljedica produženog životnog vijeka i porasta broja starijih ljudi općenito.

Zanimljivo je razmotriti kakve se promjene očekuju u populaciji budućih starijih osoba. Sasvim je izvjesno da će ih biti još više, a posebno onih najstarijih, kojima su i najpotrebnije usluge skrbi.

Vrlo je važno ponovno pokušati senzibilizirati javnost i javne institucije u važnosti aktivnog djelovanja te potaknuti na reorganizaciju ekonomskog i društveno političkog okvira prema socijalnim politikama starijih osoba.

 

 

 

Homeless man in the street

Što bi to poboljšalo kvalitetu života starijih osoba? Postavlja se pitanje da li je moguće rasteretiti socijalnu politiku i “otpustiti remen” proračunske blagajne kako bi u konačnici zbilja počeli rješavati probleme koji su vezani sa starijima, baš kao što su to još 1980. godine napravile skandinavske zemlje koje su  izdvajale veći postotak BDP i time dobro “uskočile” ranije spomenutim rizicima. Jasno da, da. No, raspodjela sredstava u socijalnim politikama očito uvijek predstavlja problem. Koliko? Kome? Prioriteti? Nema se.

Gdje stalno zakazujemo?! Zašto se ništa ne mijenja?

Trendovi u skrbi za stare u RH samo jednim dijelom prate one na razini zemalja EU-a zbog nerazvijenosti lokalnih oblika upravljanja sustavima skrbi za stare, neadekvatne mreže institucionalnih oblika skrbi, nerazvijenih i nedovoljno jasnih sustava financiranja.

Orijentacija novčanih transakcija se treba hitno promjeniti, i to prema aktivnim politikama zapošljavanja, potpornim uslugama za starije osobe, obiteljskim uslugama. Shvaćanje zajednice treba ići kroz uključivanje elemente kao što su participacija u grupi, sudjelovanje, vezanost i povezanost, poticati ovisnost i recipročnost kako bi se smanjio međugerenacijski jaz kao i ostali problemi.

Sustavi socijalne zaštite i pitanja vezana za siromaštvo i socijalnu isključenost, također utječu na aktivno starenje na tržištu rada, u zajednici, kao i na zdravo starenje.

 

-Sustavi socijalne zaštite i politika zapošljavanja trebali bi se međusobno podupirati, kako bi potaknuli ljude i omogućili im daljnje obavljanje njihove profesionalne aktivnosti, dok bi programi socijalnih transfera, zdravstvene i socijalne usluge, koje se pružaju starijim osobama, omogućavale da aktivno sudjeluju u društvu i održe svoj samostalni život (Europska komisija, 2012.)

 

Još jedna degresija. Starije osobe nisu teret našeg društva i nikako to nesmiju biti. Valja naglasiti da je u prošlosti U prošlosti fokus socijalnog rada bio je usmjeren na potrebe ljudi, preko kojih se mjerila kvaliteta života i na osnovi kojih su se razvijale usluge. Danas, s individualizacijom odgovornosti za vlastiti život te ideologijom neoliberalizma potrebe postaju stvar pojedinca, koje mora sam zadovoljiti na tržištu usluga.

U tom smislu, neoliberalizam podupire globalizaciju, shvaćenu kao izvor procesa prirodnog gospodarskog rasta, koji prisiljava industrijalizirane zemlje da smanje socijalne i ekološke kriterije kako bi ostali konkurentni na svjetskom tržištu (Stark, 2011.).

Što možemo napraviti?

Prije svega, unaprijediti zakonodavni okvir, informirati ii podizati razinu svijesti  o pravima starijih osoba te širiti i unaprijediti usluge u zajednici. Treba jačati međugeneracijsko povezivanje. Doprinosi se  očuvanju zdravlja, vitalnosti i dobrog raspoloženja, što starijim osobama omogućava i očuvanje radnih i intelektualnih sposobnosti.

 

Okrenimo se u potpunosti suživotu u zajednici sa starijim ljudima. Potaknimo suradnju s ljudima, omogućavanje kvalitetnog života u njihovoj neposrednoj životnoj sredini, s najvišom razinom sudjelovanja i uključenosti korisnika, što znači preokret od društvene kontrole i institucionalne brige ka poticanju promjene i emancipaciji ljudi u procesu pomaganja. Od tradicionalnih modela koji su isto tako važni prema potrebama u zajednici, od želja, potreba i mogućnosti u okolini u kojoj žive.

 

Nastavi li se dosadašnji trend demografskih kretanja, negativne implikacije na daljnji društveno-ekonomski razvoj su očite, a potreba za adekvatnim populacijskim mjerama, od lokalnog do globalnog nivoa, su neupitne, hitne.

 

Un-ove procjene za Hrvatsku

Alarmantan je i podatak depopulacije stanovništva u Hrvatskoj. Naime, prema demografskim projekcijama Eurostata do 2031. smanjiti će se broj stanovnika u čak 19 županija i morati  ćemo naseljavati mlade.  U demografskoj prognozi UN-a objavljenoj u izvješću ‘World Population Prospect‘ navodi se kako su Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Japan, Latvija, Litva, Moldavija, Rumunjska, Srbija i Ukrajina izložene najvećem riziku depopulacije. Stoga, prema podacima UN-a, Hrvatska će do 2050. godine izgubiti više od pola milijuna stanovnika, a 2100. u našoj bi državi moglo živjeti svega 2,61 milijun ljudi.

 

Međugeneracijska suradnja važna za svakoga od nas !

 

Sandra Vukušić, urednica

 

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *