"> "Ova spodoba je nju tukla, maltretirala i vrijeđala. Živjele su u malenoj drvenoj kućici sa zemljanim podom. Socijalna radnica je jednom došla i ništa nije prijavila" - Treća dob Hrvatska
">
Društvo Naše priče

“Ova spodoba je nju tukla, maltretirala i vrijeđala. Živjele su u malenoj drvenoj kućici sa zemljanim podom. Socijalna radnica je jednom došla i ništa nije prijavila”


 

U posljednje vrijeme puno pišemo o stanju u domovima za starije i nemoćne, ali i o uvjetima u kojima žive odrasli ljudi u udomiteljskim obiteljima. Kako smo već pisali, mnogi pojedinci i obitelji u zamjenu za državnu novčanu potporu u svoje domove primaju starije osobe bez obitelji, koje više nisu u stanju same brinuti o sebi. Oni bi trebali brinuti o njima, ali realnost je nerijetko mnogo drugačija – tuku ih, vrijeđaju, ne dozvoljavaju odlazak na zahod, ne kupaju ih, nedovoljno ih hrane… Naveliko nam se javljaju svjedoci grozota u kojima su stari i nemoćni bili prisiljeni živjeti, te se iz straha za svoju budućnost nisu usudili za sebe izboriti.

Sugovornica iz sjeverozapadne Hrvatske V. Drakšić. ispričala nam je svoje iskustvo. U kući u blizini njezine živjela je jedna baka, koja u jednom trenutku više nije mogla brinuti sama o sebi. Supružnici iz istog sela dobili su status udomitelja. Baka je nastavila živjeti u svojoj kući, a supružnici su je ispočetka obilazili, pritom primajući redovitu mjesečnu novčanu naknadu. Uskoro su se razveli, pa je žena uselila baki u kuću. Ubrzo je, zbog problema s alkoholom, izgubila status udomitelja. Ostala je bez novčane naknade, ali je svejedno nastavila živjeti kod bake, te trošiti njezinu socijalnu pomoć, koja, govori nam naša sugovornica, nije bila niska s obzirom na bakinu nepokretnost. Pritom, baka nije imala pojma da ta žena više s njom nema nikakve veze, već se prema njoj odnosila kao da joj je i dalje udomiteljica.

  • Ova spodoba je nju tukla, maltretirala i vrijeđala. Živjele su u malenoj drvenoj kućici sa zemljanim podom. Socijalna radnica je jednom došla i ništa nije prijavila. I svi susjedi su šutjeli. Kad bih ih pitala o svemu, upozorili bi me da se ne petljam. nisam izdržala. Prijavila sam. Anonimno – govori nam sugovornica, te nastavlja kako je baka, nakon prijave, otkrila što joj sve njezina “udomiteljica” čini.

 

Slika kuće gdje se baka nalazila.U ovoj kući danas je ostala  živjeti ta ista žena koja je nju zlostavljala. Nema ni ona kuda, pa Centar nije tražio da ode iz nje osim ako netko ne prijavi.

 

Budući da je baka svu svoju imovinu darovala državi, oni su nju smjestili u dom. Nakon toga poživjela je još sedam godina.

  • Od bakine daljnje rodbine kasnije sam doznala detalje. Preporodila se i ostatak života proživjela je sretna. Zanimljivo je da da baku nikad nisam vidjela, a ni ona mene. Znam samo da se zvala Bara. Koliko duša napištenih priželjkuje takav rasplet. Ljudi kao da su izgubili duše. Djeca i nemoćni ne bi trebali biti dio takvih priča – zaključuje.

Njezino iskustvo imalo je sretan kraj i zapravo je poruka da ne valja šutjeti. Treba prijaviti svako nehumano djelovanje i pomoći čovjeku. Posebno nemoćnom.

 

Javite nam se: urednistvo@trecadob.com

 

 

Bojite li se epidemije koronavirusa?

Povezane vijesti

Slika dana. Baka kao podrška svom unuku na hoverboardu!

Administrator

Ispovijest umirovljenice

Administrator

ALIMENTACIJE BAKAMA I DJEDOVIMA

Administrator

Izrada modela kolektivnog ugovora

Administrator

14.-16. rujna održati će se važan znanstveno-stručni skup “Čovjek i smrt”

Administrator

Eurozastupnicima neće biti teško napustiti fotelju, pazite što sve dobivaju i nakon isteka mandata

Administrator