• Naslovnica
  • Mirovine
  • Od Mrsića pa do Pavića, ruka pod ruku, riječ na riječ pa izjava: “Biti će bolje sutra” jer „Bolje je biti pijan nego star“
Mirovine

Od Mrsića pa do Pavića, ruka pod ruku, riječ na riječ pa izjava: “Biti će bolje sutra” jer „Bolje je biti pijan nego star“

 

Je li u Hrvatskoj bolje biti pijan, nego star? Je li mirovina Hrvatskih građana dostatna za najosnovnije potrebe ljudskog bića? Koliko građana Lijepe naše može, smije ili živi kvalitetno? Nazire li se kraj nepogodama koje Hrvatski građani koji su u mirovini proživljavaju? Tko se uopće bori za prava umirovljenika i da li su oni bitan stalež zajednice, jer više nažalost radnim sposobnostima ne doprinose zajednici, te tim činom počinju biti izoliran slučaj za kojeg nikog ne mari?

Prošlogodišnji podaci svjedoče da je u Republici Hrvatskoj bilo ukupno 1. 099. 355 umirovljenika, čija starosna prosječna mirovina prema statističkom zavodu Republike Hrvatske iznosi 2. 486, 32 kn. Ljudi u Hrvatskoj su također i u invalidskoj mirovini, obiteljskoj mirovini, umirovljeni kao djelatne vojne osobe, policijski službenici ili pak ovlaštene službene osobe, te prijevremeno umirovljeni ljudi. Na posljetku statistika dokazuje poraz prosjeka tih mirovina koji u RH iznosi 2. 266. 29 kn. Tu se nalaze i hrvatski branitelji Domovinskog rata, te članovi njihovih obitelji, gdje je prosječan iznos mirovine 5. 427. 56 kn, dok je bivšim pripadnicima HVO-a mirovina u prosjeku 2. 840. 83 kn.

Građani sretne ruke

Dakle ugrubo u RH neki građani su „sretne ruke“, jer primaju mirovinu od čak vrtoglavih 2-3000kn, a oni manje slabije sreće, čak i manje od 500kn mjesečno. U Hrvatskoj je jedan od vodećih problema, kao što je to i volio isticati bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, omjer zaposlenika i umirovljenika, koji je u našoj zemlji jedan naprama jedan. Stoga je predlagao u Zakonu o mirovinskom osiguranju drugačiji način i postotak izvajanja u drugi mirovinski stup. Također je 2013. godine objelodanio povećanje dobne granice ulaska u mirovinu sa 65 na 67 godina, zbog održivosti mirovinskog sustava, ali i kao potrebu za aktivacijom ljudi starije životne dobi na tržištu. Ništa manje  niti predlaže   i ministar Pavić pa idu ruku pod ruku. 

Naravno da ništa od toga ne rješava problem, tj. složenu problematiku prosječnog umirovljenika, koji je svoje zdravlje, godine i gotovo svu životnu energiju ostavio na nekom radnom mjestu, često se povodeći rečenicom: „biti će bolje sutra“. Ali taj sutra nikada nije stigao. Ne za prosječnog izvozanog čovjeka u mirovini, koji ili u godinama kada bi trebao odmarati i žeti plodove svoga rada, kako ga naravnop uče odmalena, jedva sklapa kraj sa krajem, ili pak ima dodatni posao na crno kako bi preživio malo bolje i lagodnije ili pak i dalje čeka bolje sutra u nadi da će se država, neki novi ministar ili bilo tko pobrinuti za njega i da će živjeti kvalitetnije. Ali neće, naravno da neće. Politika je ovdje da je se slijedi, poštuje, a ne da brine za građane koji su na rubu egzistencije i izmaku snaga.

Naravno nešto malo sretnije ruke su eto ipak oni koji su imali sreće te su svoju mirovinu uspjeli zaslužiti radeći izvan Lijepe naše, jer umirovljenici koji su radili u švicarskoj, a primaju mirovinu u Hrvatskoj, dobe 6. 844 kn, za čovjeka koji je život proveo na radnom mjestu negdje u Belgiji, mirovina danas u Hrvatskoj mu prema statističkim podacima iznosi 3.915 kn, dok ljudi koji su proveli radni vijek u Njemačkoj imaju gotovo istu prosječnu mirovinu, kao da su život proveli i vlastitoj zemlji.

„Blam blam“

Stoga prema svim parametrima, zakonima koji su na snazi i ljepoti održivog sustava dragi umirovljenici nabacuje se stav da je 500 kn dostatno za život u našoj domovini. Ne samo da su ljetovanja, odlasci u prirodu, krstarenja, ili naobičniji odlazak u kino ili kazalište luksuz. Luksuz je platiti režije u Hrvatskoj danas, čak i klasičnom radniku, koji može već danas početi pjevati bolje biti pijan, nego star. A kamoli umirovljeniku koji je život predao sustavu koji ga danas nakon svih obećanja, promjena vlade, ministara ne štiti i ne cijeni, već ga ostavlja samog i usamljenog na rubu egzistencije, čak i bez osnovno podmirenih životnih potreba. Ugrubo kad se pogleda statistika i zbroji svejedno je da li ćete život provesti vani radeći u nekoj drugoj zemlji ili ostati čuvati dom i ognjište, nitko ne garantira da ćete uopće uspjeti zdravi dočekati svoju mirovinu, a kamoli da će vam vaš rad i zalaganje,ili čak ću se usuditi reći nam, osigurati život dostojan ljudskog bića sa svim potrebama koje nam kroz mjesec, dan, godinu mogu ustrebati.

Povodimo se za onom starom: ne libiti se uživati u životu i biti sretni sa sitnicama, jer nitko, ali zaista nitko ne može zagarantirati da će sutra zaista biti bolje, da će se mirovine, plaće i ostala primanja povećati i osigurati vam mirovinu u kojoj možete uživati i biti sretniji i kvalitetniji.

 

 

Related posts

Izrazom ‘penzioderi’ ekonomist Šonje razbjesnio umirovljenike

I umirovljenici iz Njemačke ponekad rade u mirovini, no nisu svi na rubu siromaštva

NA POMOLU SLOM MIROVINSKOG SUSTAVA, DRUGI STUP JE MRTAV! Vlada demontira sustav stvoren prije 19 godina, mirovinski fondovi više neće imati smisla

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com