Blog

NEUGODNO MI JE…JESAM LI JEDINA???

U nestrpljivom iščekivanju još jednog prosvjeda u Hrvata (što prije dođe, prije će i proći) sjedim u lijepom, za život ugodnom i sjajno organiziranim gradiću usred Europe daleko od mog Varaždina i prebirem po sjećanjima.

S odmakom od gotovo četvrt stoljeća i nekoliko stotina kilometara pokušavam riješiti svoje nedoumice.

Odgajana sam u obitelji u kojoj je bilo najvažnije da “ne bude sramote”. Odnosilo se to na ono na što sam mogla utjecati, ali nisam ostajala pošteđena kritike ni onda kad sam mogla samo nemoćno gledati i sramiti se zbog drugih.

Vođena odgojem i iskustvom uvijek sam izbjegavala društva koja nisu bila “ok”, ljude koji nisu bili “ok”, situacuje koje nisu bile “ok” etc, etc…ne nužno uvijek sa 100%-tnim učinkom.😊

I eto me sad…

Uskoro će se održati još jedan braniteljski prosvjed, a ja osjećam nelagodu.

Osjećaj je gotovo opipljivo stvaran jer oko mene cirkuliraju neki ljudi koji se stalno bune, koji se stalno na nešto žale, koji stalno nešto traže i koji meni, a pretpostavljam i dobrom dijelu nebraniteljskog puka baš idu na živce.

Ne propitujem i ne osporavam značaj i doprinos tih ljudi tijekom ’90., ali po mojoj slobodnoj procjeni ti “par exellance” branitelji samo su neugodno glasna manjina!

Zašto?

Normalani branitelji su osobe koje su se, ponosne nakon završetka rata, posvetile poslu i svojoj obitelji, odgoju svoje djece i veselju zbog njihovih uspjeha. Poštovani su u svojoj sredini. Vole ih susjedi i prijatelji jer su tu uvijek kad nekom zatreba pomoć. To su oni koji se trude da ovo društvo normalno ide naprijed.

To su oni! Većina! VEĆINA!

O takvima ne pišu novine i portali, zbog takvih se ne vode polemike. To su oni koje nikad nećemo vidjeti na prosvjedima jer…osjećaju nelagodu u društvu svojih kolega koji su na štošta spremni za malo vlastite promocije.

Svjedočili smo ne jednom prosvjedu i svi su redom, vezano za razloge prosvjedovanja, završili većim ili manjim fijaskom.

Istu sudbinu nije doživio jedan mali dio onih koji su te iste prosvjede inicirali, organizirali i vodili (uvijek je tu bilo nekih benefita!).

Od onda njih uglavnom više nema na novim prosvjedima.🤔

Zamijene ih neki drugi…dovoljno pametni da uče iz tuđih iskustava.😉

Da bi prosvjed zaživio treba mu pogonsko gorovo. Treba mu masa.

Masu čine oni koji uglavnom ni na koji način ne spadaju u ranije opisanu kategoriju “normalnih” branitelja. Ovu glasnu manjinu moguće je podijeliti u dvije potkategorije.

1.(prvi) njima je prosvjed važniji i od obitelji i od posla. Takvi su na svim okupljanjima…od lokalnih slavlja do prosvjeda. Uvijek tamo gdje se ima što pojesti i popiti, gdje se mogu zabaviti ili možda nešto (ili nekog!😉) razbiti. Sa zastavom u ruksaku, rukom na srcu i brojem “utakmica u nogama” gotovo su profesionalci.

2.(drugi) to su oni koji slijede vođe i šlepaju se uz prvu potkategoriju nebi li malo svjetla reflektora obasjala i njih. To su oni koji još uvijek žive u davno prošlim godinama “svoje slave”. U godinama kad su nešto značili u svojim sredinama, značili onima kojima su prepričavali svoje i tuđe ratne priče.

Oni su povodljiva masa bez vastitog mišljenja i stava, spremni da ih se oblikuje k’o glinu i kao takvi dobro su pogonsko gorivo “za dizanje revolucije”.

Godinama pratim situaciju braniteljske populacije iz prve ruke.

Ja sam, htjela-ne htjela, “insider”!

A prosvjed?

Na prosvjedu u Vukovaru, sasvim sigurno, biti će mnogo onih koji svoje nezadovoljstvo neće skrivati i vrlo otvoreno će ga usmjeravati prema “nenarodnoj” eliti kojoj nijedno vrijeme ne bi bilo pravo da se izvlači tema o neprocesuiranju ratnih zločina no odgovara im da taj prosvjed u jednom trenutku predstave kao urotu marginalaca, radikala, ekstremista, kako bi ih kasnije amputirali kao bolesnu izraslinu.

Uz to, malo će nas nasmijavati tv-kuće izborom iz izjava prosvjednika, malo ćemo slušati isječke borbenih govora. Malo ćemo slušati i umirujuće poruke političara iz njihovih ureda.

Čim završi, prosvjed će vrlo brzo pasti u zaborav.

Ako bude i malo “sreće”, a bude je uvijek bar malo, poneki od prosvjednika neće doživjeti “strašnu” sudbinu zaborava.😊😉

Viđat ćemo ih povremeno, a s vremenom će se “sasvim ozbiljno” početi baviti politikom (i biti nam “na vratu” svaki dan.).😊

Blago nama!😉

Do idućeg prosvjeda…👋🙃🙃🙃

P.S.
“Mreže koja hvataju muhe, uhvate kadkad i pokojeg leptira!”
(sorry, dečki…rašpam nokte i pišem pi… 😇)

 

Ena Šimek Šuplika, Treća dob

Vijesti

Što jesti a da sačuvate svoj vid

Unuk iz pakla. 

U 3 sekunde privjerite jeli onaj madež opasan

Related posts

Školica o važnosti pravilne prehrane superbake Dubravke

Afirmacije i molitva kao oblik magije

Kad čovjek ode u mirovinu, tada napokon dođe vrijeme kada “ ništa više ne mora “

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com