Literarni kutak za starije

Možda…

Lomi me, tuče, lupa,,
vičem, a glas ne izlazi.
Rekli su: nasmijana, jaka,
glasna, pribrana..
Da, uvijek…izvana maska
sreće na licu..
A možda noći čuju, nečujne
krikove duše, krikove koji izlaze
bez glasa..
možda, samo možda jastuk
u gluhoj noći čuje suzu koja se
kao lopov krade i padne na njega,
niz obraz kao jutarnja rosa na travu…i
pusti duši na tren da padne, jer…
jutro je blizu i umjesto šminke duša na lice
poznati osmijeh vrati.

 

 

 

Jadranka  Cvek, Treća dob

Related posts

BIRAJ

Pjesma: “Starost”

Danas

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com