• Naslovnica
  • Društvo
  • Kako najbolje urediti bolničku sobu čije samo ime potiče strah, a da korisniku bude ugodno jer ipak, zdravlje se gradi srcem
Društvo Zdravlje

Kako najbolje urediti bolničku sobu čije samo ime potiče strah, a da korisniku bude ugodno jer ipak, zdravlje se gradi srcem

 

Medicina se godinama razvija na pogrešan način. Odnos pacijenta i liječnika trebao bi biti mnogo drugačije postavljen negoli je to danas. Sva nastojanja idu samo u pravcu otkrića nekakvog lijeka koji bi poput “zvjezdanih staza” trebao riješiti sve brige oboljelih od opasnih bolesti.

Humanizacija medicine

Kad govorimo o humanoj medicini ona kao viša znanstvena diferencijacija sadrži smisao višeg intelekta i empatije u srcu i razumu jedne više etike u svakom društvenom konsenzusu. Pojam humana medicina tako je sveobuhvatan da zahvaća veliki domet i područje medicinske etike u njezinu širem smislu. Taj se smisao može naslutiti i vidjeti iz definicije zdravlja kako je predlaže svjetska zdravstvena ustanova (WHO): ”Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti.” Premda bi se tako zamišljenom shvaćanju zdravlja mogao predbaciti neostvarivi ideal zdravlja, valja mu priznati da promatra cijelog čovjeka cjelovito – sa njegovim višeslojnim načinima postojanja, kao i svakog čovjeka, to jest sve ljude kad u pojam zdravlja ubraja i čovjekovu društvenu značajku, kad ga promatra kao bitno društveno biće, koje se i u zdravstvenom pogledu može ostvariti.

 

Ispravna zdravstvena politika neće se moći tako dugo voditi, dok su ekonomske razlike silno velike. Sve to dovodi do dehumanizacije svakog društvenog sistema pa tako i medicine. Ona prodire sve više u pojedine i najskrivenije vidike zdravlja i bolesti, pa tako i na štetu bolesnika. U izričaju bolesti pronalazimo i patnju no naša trenutačna definicija patnje prožeta je činjenicom da je ekstremna patnja teško zamisliva. No, biti podvrgnut deklaraciji koja osigurava jednakost ne podrazumijeva njezino istodobno osiguravanje pravednosti a ponekad i humanosti. Unatoč činjenici današnjih humanitarnih projekata patnja postaje daleko teško zamislivo, ali lako rješivo stanje dobro uhodanog civilnog društva jer najveći je napor otići na koncert ili nazvati na telefon.

 

Naime, danas su bolničke sobe, apartmani pa i neki domovi za starije u sterilnoj izolaciji i sve je u bijelom sa mnogo postavljenih instrumentalnih uređaja. Doduše ovdje više možemo govoriti o bolničkim sobama a malo manje o domovima. Instrumentalni uređaji su sasvim sigurno potrebni  ali itekako zastrašuju korisnika, bolesnika. Svaka soba izgleda potpuno jednako, bez emocija, topline, boja zidova, biljaka, slika, živosti, “namješaja po mjeri” , tv-a, “osoba u kutama” a ono je potrebno jer takav način je jedini ispravan i pravedan za bolesnika koji svoje dane treba i želi provesti u što optimitičnijem okruženju koje će ga poticati i motivirati da ozdravi. No to nije slučaj.Naši korisnici zaslužuju bolji tretman.

 

Naime, dobro je podsjetiti se da se kod unapređenja zdravlja, njegovo očuvanje pa stoga i njegovo provođenje kreće od glave do pete, od rođenja do smrti i od jutra do mraka. Oporavak osobe bolje podnose pacijenti koji su optimistični i nadaju se ozdravljenju i to nije nikakva nauka.Bolest najčešće dovodi bolesnika u poziciju da je vrlo često ovisan o drugima, od psihičke pa do fizičke nemoći stoga treba biti vrlo pažljiv u ostvarivanju svih njegovih prava.

 

Jedan od temeljnih ljudskih prava je pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Ono podrazumijeva skup mjera poduzetnih tokom zdravstvenog postupka a koje rezultiraju povoljnim ishodom. Povoljni ishod mnogoputa je ostvaren a mnogoputa i nije. Psihičko stanje bolesnika uvelike bi se poboljšalo kada bi mu se dopustilo da okruženje u kojemu mora boraviti bude slično okruženju vlastitog doma. Pacijente neizbježno prate strah, tjeskoba, beznađe, a time i manji izgledi za ozdravljenje u takvoj atmosferi. Samo je nekoliko malih odrednica potrebno da bi se ono ostvarilo. Uz svaki će pacijent manje misliti na bolest i biti će sretniji. Njegovu životu još uvijek nije kraj i on želi živjeti dostojanstveno, pod normalnim uvjetima koji su vrlo lako ostvarivi a da ne remete profesionalni rad zdravstvenih djelatnika a niti bolesnikovo stanje. Zasada su bolničke sobe nalik laboratorijima za miševe.

 

U okolnostima u kojima danas živimo, krizama s kojima se nosimo, financijskim, društvenim, moralnim, čovjek ipak mora ostati čovjek i tom čovjeku treba željeti dobro u punom i pravom smislu. Ovim novim normalnijim i vrlo nužnim pristupom značajno se podiže mogućnost ozdravljenja i od najtežih bolesti. Bolničke dane koji mogu biti izuzetno dugi treba obogatiti.

 

Urednica i sociologinja Sandra Vukušić

Vijesti

Što učiniti kada vaš roditelj treba pomoć smještaja doma za starije

Najstrože čuvana tajna zdravstva?!

Zar stvarno trebamo glasati?

 

Related posts

Vlaić: ‘Mirovine neće biti manje, na svaku uloženu kunu mi vam zaradimo još dvije’

Svi ga spominju samo uz dijabetes, a može biti krivac za Alzheimer i rak

Umrla je Jasna Babić, novinarka koja je razotkrila zagrebačku mafiju

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com