Kako kućni ljubimci mogu postati najbolji terapeuti za osobe s invaliditetom i starijima

Osobe s invaliditetom,starije osobe ali i svi drugi kojima su životinje asistenti, dobivaju izvanrednu mogućnost da se, stavljajući potrebe svog ‘terapeuta’ na prvo mjesto, prestanu previše baviti sami sobom

Istraživanja pokazuju da su kućni ljubimci dobri za vaše zdravlje. Primjerice, osobe koje su preživjele srčani udar, a počele su se brinuti za nekog kućnog ljubimca žive dulje. Briga za ljubimce poboljšava zdravlje, među ostalim smanjuje krvni tlak, tvrdi američka stručnjakinja  Barbara Smith koja iza sebe ima više od 25  godina rada s djecom s teškoćama u razvoju, a svoj website posvetila je prenošenju informacija o životinjama asistentima najširem krugu ljudi. Ljubimci u domu za starije i nemoćne jačaju motivaciju i pomažu kod uključivanja stanara doma u život zajednice. Već i samo sjedenje pred akvarijem opušta i donosi sretne misli. Terapija sa životinjom asistentom vrsta je terapije unutar koje životinja određenih karakteristika postaje najvažniji sudionik terapije. Pa tako terapijska interakcija između čovjeka i životinje počinje. Pri tom je čovjek pacijent, a životinja je liječnik!

Pas je uistinu najbolji prijatelj

Koriste se, dakako, ponajviše psi, prije svega  kao dobro društvo, ali oni su izvanredni pomagači kao vodiči slijepih (za što se posebno školuju)  te kao pomagači-donosioci predmeta, primjerice kod teže pokretnih i nepokretnih osoba. Još je jedna uloga pasa terapeuta. Postoje i psi koji pomažu kod osoba s epilepsijom.  Ako osjete da se bliži problem počinju lajati, trčati u krug ili pak nježno šapicama i njuškom upozoravati vlasnika na predstojeći napad. Čak tijekom napada psi se „priljepe“ uz gazdu i tako pomažu dok sve ne prođe. Neki od njih otrče po pomoć ili pak donose vlasniku telefon da zatraži pomoć ili lijek… Vlasnici ovakvih pasa svjedoče da su im oni olakšali život na potpuno nov i sasvim nevjerojatan način. Psi terapeuti izvanredni su u radu s djecom s emocionalnim problemima i problemima u ponašanju. Pas će oraspoložiti depresivno dijete, smiriti hiperaktivno, pomoći usredotočiti se djetetu sa ADHD-om te utješiti djete koje se oporavlja od zlostavljanja. Djeca zauzvrat moraju naučiti kako se ponašati s psom, nježno i s ljubavlju, jednom kad to nauče taj se način može, osim na psa, primjeniti i na sve druge osobe u njihovoj blizini.

Mačke su također vrlo često ljubimci iako su poznate po svom svojeglavom karakteru. No, unatoč svemu mogu biti jako dobro društvo. Baš kao i mali sisavci poput hrčaka ili zečića.  Istodobno, ugodno ljuljuškanje u sedlu konja izvanredno je kao hipoterapija za djecu sa neurološkim ili drugim invaliditetom poput autizma, cerebralne paralize, artritisa, multiple skleroze, ozljede kralježnične moždine, te naposljetku za malene s poremećajem ponašanja.

Ribice u akvariju ili ribnjaku su nezamjenjive za opuštanje i vizualnu stimulaciju. Druženje sa primjerice ovcama i svinjama doprinijet će  kod svladavanja svakodnevnih obveza poput uređivanja (održavanja higijene rečeno po starinski) i hranjenja. Plivanje s dupinima ili pak samo igra s dupinima pomaže teško oboljeloj djeci  te mališanima/kama s emotivnim poteškoćama primjerice da se opuste, zabave i ponešto nauče. Iako ono u posljednje vrijeme doživljava veliku kritiku, jer dupini nisu domaće životinje poput svih drugih životinja terapeuta, te je za njih druženje s ljudima može biti  velik stres.

Egzotična terapija slonovima

I ne zaboravimo nevjerojatno egzotičnu terapiju slonovima koju možete iskusiti nažalost samo u dalekoj Južnoj Africi. Tamošnji stručnjaci rade s djecom najrazličitijih invaliditeta kojima terapeuti slonovi pomažu prihvatiti same sebe. Naučiti živjeti s invaliditetom bez straha kakav god on bio. Prvi je korak na tom putu-sprijateljiti se sa slonom!

– Nisu životinje te koje šalju magičnu vibraciju čovjeku već one ljudima daju osjećaj života. Iskustvo van svakodnevne rutine – pojašnjava tu magičnu povezanost čovjeka i životinja prof. William Banks sa Sveučilišta u Saint Luisu nakon istraživanja učinaka rada životinja terapeuta na ljude (Animal Assisted Therapy) objavljenog u Journal of Gerontology: Medical Sciences.  Na što se nadovezuju drugi istraživači pojašnjavajući kako nam baš šetnja psa, promatranje mačke dok se igra ili ribe dok pliva pomaže smanjiti stres i usamljenost, prenijeti usredotočenost sa nas samih na druga bića te nas povezuje sa svijetom prirode.

Suzbijanje frustracije

Djeca s teškoćama u razvoju, uključujući one emotivne, dobivaju ogromnu potporu putem životinja terapeuta. Uče se usredotočenosti (koncentraciji) te samodisciplini s ciljem da postignu psihološku povezanost s životinjom što je pak  osjećajni proces ispunjen  povjerenjem.  Dijete preuzima odgovornost za svog “doktora” i prilagođava se njegovim potrebama.  Što pak postaje dio djetetovog razvoja. Tijekom terapije dijete će hraniti, njegovati te čistiti životinju-terapeuta što su uobičajene aktivnosti koje inače za mališane obavljaju njihovi roditelji (skrbnici). Upravo ta briga za životinje  daje djetetu osnaženosti jer sad dijete odlučuje s čime će nahraniti životinju, kada će je očistiti, te postići da mu ili njoj životinja počne vjerovati. Naposlijetku, dijete također ući kako kontrolirati osjećaje poput ljutnje ili frustracije jer želi postići da životinja-doktor počne surađivati. S tim da djeca svoju kontrolu nad osjećajima vrlo lako kad je jednom postignu počnu primjenijvati I na sve druge životne aktivnosti i one sa ljudima. Ne smije se zapostaviti još jedan vrlo važan čimbenik koji terapiju životinjama stavlja na visoko mjesto među drugima barem kad su osobe s invaliditetom (djeca  s invaliditetom) u pitanju. Ona družeći se sa životinjama promatraju kako životinje žive u krdu i kako se u tome snalaze. Što je pak važno za njih, za  njihovo vlastito prihvaćanje podrške obitelji i roditeljske zaštite  te   prihvaćanje realnosti života. Isto tako, odrasli osobe s invaliditetom ali i svi drugi  kojima su životinje asistenti dobivaju izvanrednu mogućnost komunikacije te spretne pomagače baš kao i priliku da  stavljajući potrebe svog  ”terapeuta” na prvo mjesto prestanu se previše  baviti sami sobom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: Inportal.hr

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *