Blog Lifestyle

IMA LI UOPĆE SMISLA LAGATI?

 

 

Dragi moji čitatelji, danas sam odlučila pisati o – lažima. Zašto ljudi lažu? Iz kojeg razloga je nekome tako teško govoriti istinu? Te u konačnici… ima li uopće smisla lagati?

Htjeli mi to priznati ili ne, svi smo barem jednom u životu nešto slagali. Djeca znaju roditeljima lagati o ocjeni, kada, primjerice, dobiju prvu jedinicu. Suprug zna lagati supruzi preko telefona da je ovoga puta konačno kupio kupus o kojem priča već danima, no istina je da ga je i ovoga puta zaboravio kupiti na tržnici. Pogled su mu mamile fine jagode i kupio je tri mjerice. Tko bi se samo sjetio kupusa? I tako u nedogled… No, što je to što razlikuje nas od pravog patološkog lažljivca? Pa, kao prvo, te naše laži koje se dese tu i tamo, su laži s ciljem. Većinom svi mi lažemo s ciljem da ne povrijedimo drugu osobu. U našim prethodno spomenutim primjerima, dijete ne želi razočarati roditelje lošom ocjenom, a suprug ne želi već po treći put razočarati suprugu time što je zaboravio kupiti kupus koji joj je potreban za ručak. Cilj našeg laganja je ne razočarati one koje volimo.

S druge pak strane, patološki lažljivci lažu svako malo, na dnevnoj bazi i uopće ne mogu kontrolirati te svoje laži. I tako jednostavno u jednom dijelu života dođu do točke kada više ne razlikuju laž od istine. Također, to je laganje bez nekog određenog cilja. Primjerice, da ne povrijede voljenu osobu. Patološki lažljivci jednostavno lažu i ponašaju se kao da je to svima sastavni dio života i u tome ne vide baš nikakav problem. Ipak, smatra se kako patološko laganje nije na svjesnoj razini. Osobe često ne žele priznati da imaju problem. Međutim, i same nailaze na mnoštvo problema kada njihovi prijatelji ili obitelj shvate da je osoba cijelo vrijeme lagala. U konačnici, laži jako povrijede ljude. Isto tako, jasno je kao dan da patološki lažljivci moraju potražiti stručnu psihološku pomoć kako bi riješili svoj problem.

 

 

Toliko o patološkim lažljivcima. Posvetimo se sada većinskom dijelu populacije koja povremeno laže, u većini slučajeva s ciljem da nekog usreći, da ga ne povrijedi. Recimo da je pokoja laž na mjesec okej. Mogli bismo i bez toga, ali recimo da je u granicama normale. No, zapitajmo se malo… ima li uopće smisla lagati? Vjerujte mi, nema. Kad-tad, istina će izaći na vidjelo. I sami znate da postoji mnoštvo izreka o istini i laži od kojih je svakako najpoznatija ona kako je „najružnija istina bolja od najljepše laži“. Ja se s izrekom svakako slažem, no jedno treba napomenuti. Istina često boli. I rijetko nekoga usrećuje ako pričamo o težim životnim situacijama. Zasigurno nije lijepo čuti kako ti je prijatelj stradao u prometnoj nesreći i trenutno leži u bolnici bez svijesti. Niti ćeš se ponosno osjećati kad svojim roditeljima kažeš da ćeš pasti ovu godinu faksa. Niti prštiš od veselja kada ti cura prizna da je poljubila drugog dečka sinoć u klubu. Jasno je kao dan da ponekad nije ugodno pričati istinu ili pak čuti istinu.

 

No,… to je ISTINA! Nema druge, nema bolje, nema light verzije. Imaš samo takvu kakva se zbila. Istinitu istinu! Istina može boljeti, ali barem znaš na čemu si. Zar bi ikome bilo drago da misli kako mu je prijatelj otputovao u inozemstvo i ne javlja se jer nije sredio mobilnu mrežu, dok on zapravo leži u bolnici zbog posljedica prometne nesreće? Zar bi ijedni roditelji bili sretni kad najesen skuže da nešto ne štima, da sin ne ide na faks, kad shvate da je pao godinu, a nije im rekao? Zar bi ijedan dečko mogao biti istinski sretan s djevojkom koja je poljubila drugoga, a da mu to nije priznala? Pa naravno da je na sva ova pitanja odgovor: NE! I baš zbog toga i hrpetinu drugih stvari, ISPLATI SE GOVORITI ISTINU! Nitko ne kaže da je to uvijek najlakša stvar na svijetu. Nitko ne garantira da neće biti suza. Nitko ne tvrdi da neće biti posljedica, možda loših po vas (oduzet džeparac, prekid s dečkom). Ali, barem ćete znati na čemu ste! Barem ćete znati kako stvari stoje. Kako druge osobe gledaju na vas, sada kada ste im rekli istinu. Barem ćete biti čovjek. Barem nećete nositi mrlju laži na duši. Barem će vam savjest biti čista.

 

 

Baš kao što poznati voditelj, maneken i autor knjige „Njegova strana priče Tebi“, Dean Pelić u knjizi kaže: “Na kraju dana zahvalan sam što se i dalje prije spavanja mogu pogledati u ogledalo, zadovoljno ugasiti svjetlo i ići mirno leći. Svjestan sam da mnogi to ne mogu i jedva čekaju da ugase svjetlo.“ To je to. Za to se živi. Za istinu. Za miran san zahvaljujući tvome poštenju i iskrenosti. I stoga, dragi moji, nemojte lagati! Nemojte! U laži nikada nije bilo niti će ikada biti ičega dobroga! Priznaj roditeljima jedinicu. Prva ti je, neće se ljutiti. Vole te. Tvoji su mama i tata. Priznaj supruzi da si opet zaboravio kupus i ponosno joj pokaži tri mjerice sočnih jagoda i od njih napravi ukusan kolač u kojem ćete uživati! Sve se može kad se hoće. Pa tako i govoriti istina.  Nemojte biti Pinokio. Budite iskreni prema drugima jer je to upravo ono što i vi očekujete od njih. Stoga je fer da i vi budete fer prema njima, zar ne?

 

 

Draženka D., Treća dob

 

 

 

Želite izračunati svoju buduću mirovinu? 

informativni izračun mirovine