"> Frustracija: tihi vrisak multiple skleroze - Treća dob i 50+
">
Invaliditet

Frustracija: tihi vrisak multiple skleroze

Vjerojatno najbolji poklon koji sam ikada dobio je Oxfordski engleski rječnik. Bilo je to mnogo prije internetske verzije, i moj je bio CD verzija, a ne ona knjiga od 20 svezaka na žalost.

Volim riječi, njihove zvukove, njihove definicije i njihovu etimologiju. Knjige su kao dar koji sam sebe nastavlja darivati!
Možete kad poželite dotaknuti prstom ono što ste upravo pročitali, osjetili.

Dakle, tu je a ja t trebam riječ za taj osjećaj u sebi, kao kada negdje kasnim , a za sada nisam uspio pronači riječ koju sam trebao za opisati taj svoj osjećaj. To nije strah. Nikako strah ok, možda malo. Također nije ljutnja, strepnja ili ogorčenje (iako su te riječi čini vrlo blizu onog što upravo osječam).
Ne vjerujem da to doživljavam samo ja. (Ne želim to nazvati emocijom, jer nisam sigurna ni da je to baš prava riječ.)

To nije ni prošlost, ni sadašnjost ili budućnost, to je sveobuhvatni dojam da su neke stvari izvan naše sposobnosti da ih promijenimo i da ih moramo doživjeti onakvima kakvi one jesu – jesu ili će biti.

To nije fatalizam, kao jednostavno prepuštanje situaciji. U stvari, Što se tiče multiple skleroze sasvim je suprotno. Ne prdajem se bez borbe. No, priznajem ponekad ta borba nalikuje na borbu sa vjetrenjačama, a sve što se može rezultirati takvom borbom je iscrpljenost, malodušnost.

Gotovo kao da sam promatrač u publici i gledam meč mog tijela protiv MS-a – ili kao da sam ja samome sebi menadžer, trener,u jednom kutu ringa, ili barem kao svoj fan broj 1 – i bez obzira koliko sam dobro pripremio ili navijao za svog natjecatelja , sve što mogu učiniti je samo gledati kako se iskorištavaju njegove slabosti, neznanje, naivnost i MS ga ruši na pod.

To nije baš svakodnevna pojava. Više je poput prolaznog pljuska koji sa sobom donosi kvalitetno osvježenje, poput tihog vriska. Kao da hodaš labirintom i pokušaš prolaziti kroz zidove, jer, svjestan si da bi tako bilo lakše i brže doći do cilja. Eto riječ se sama od sebe pojavila to je frustrirajuće.

Upravo tako. Pronašao sam je napokon. MS je frustrirajuča bolest.
Nisam opterećen njome, ali iznernerviran jesam svakako.

U riječniku sam pronašao da je “frustracija”: “Osjećaj uznemirenosti ili nelagode zbog nemogućnosti promjene “.I upravo se tako ponekad osjećam : frustrirano.

Nisam preplavljen frustracijama, od zore do sumraka ali nerviram se dobrano zbog toga. Nisam još onaj moj iz ringa koji je pao ali ipak priznajem, uznemiren sam što postoje stvari koje želim promijeniti u vezi sa MS-om, a ne mogu.

Vidim to i u komentarima u našoj zajednici . Pogotovo kod ljudi koji su nam se pridružili da bi se informirali o bolesti, zbog svojih bližnjih, partnera,djece, kao podrška njima.

Viđao sam sam to u komentarima za koje čeznemo da se ne spajaju s riječima poput „nikad više“ ili pak u oštrim komentarima na teme o kojima pišem a nisu baš ono što bi svi voljeli prčitati. Da, neki lijekovi doista ne djeluju svima jednako, neki djeluju nikako upravo na sve iz jednostavnog razloga, jer ne baš ništa vrijede, a to nitko ne voli čuti.
Znam da nisam sam u ovome. Jer ni ja neke stvari ne volim čuti. Znate zašto? Jer sam i ja samo ljudsko biće. Možda jesam kilometrima daleko…ali postojim, sa ove strane ekrana. I slušam glazbu, zapalim cigaretu dok tipkam, pomazim svog psa. Alive and kicking!
I vi to znate, vjerujem, u određenoj mjeri. Bez obzira na to koliko tvrdi u stvari jeste (ili se bar tako pravite), mislim svi ponekad doživljavamo MS kao riječ iz riječnika: „Ona koja spriječava (plan ili naš pokušaj naše akcije) da napredujemo, da nam plan ozdravljenja uspije i bude ispunjen. Pa izazove kod (nekoga) uznemirenost zbog nesposobnosti da nešto promijeni ili to postigne. ”

Radim na tome onoliko koliko mogu, i zaposlim sve oko sebe da stvari budu na kraju dana učinjene a kad nešto saznam dijelim to sa vama. A ponekad se, poput olujnog oblaka koji se pojavi niotkuda iznad mene,pojavi ona i ja budem frustriram stvarima koje ne mogu promijeniti, ili možda ipak ne činim nešto dobro (ili dovoljno dobro?).

Pretpostavljam da svi tako radimo pa vjerujem da će nam se to na kraju pokazati svima kao dobar rezultat na semaforu. Čekanje da te napokon proglase pobjednikom nakon serije izgubljenih mečeva je priznajem jako frustrirajuće. Ali strpljivost i razumijevanje za druge su osobine koje nikako nesmijemo izgubiti. Ne ovdje, ne sada.

Želim vama i vašim obiteljima zdravlje. Prije svega.

Kao i uvijek, hvala puno na čitanju
Ostanite jaki !
Ivan Novak
Smatrate li da za cijepljenje treba postojati mogućnost izbora?

Povezane vijesti

Što bi trebali znati o marihuani i multipla sklerozi

Administrator

Znakovi i simptomi MS kod žena

Administrator

Problemi sa sluhom i MS

Administrator

Rizik od raka i multipla skleroza: dokazi iz velike talijanske zajednice

Administrator

KAKO ODABRATI NAJBOLJI MAGNEZIJ ZA VAŠE TIJELO

Administrator

Vi ste čvršći i od najčvrćeg dijamanta koji je ikada pronađen

Administrator