• Naslovnica
  • Blog
  • Čemu toliko problema oko jednog Istanbulskog “ugovora”?
Blog Društvo Naše priče

Čemu toliko problema oko jednog Istanbulskog “ugovora”?

 

Dogodi li vam se ikad dogodilo da dnevni raspored podredite tv programu? Ne, ne…ne pitam za ljubiće i sapunice. Pitam jeste li ikad dnevni raspored podredili prijenosu sjednice Sabora? 🙂

 

Ja jesam! Napravila sam to iako nikad nisam bila politički aktivna zanemarim li povremene “ispade” na fejsu.

 

Tjednima najavljivana ratifikacija Istanbulske konvencije konačno je stigla u Saboru. Svi prijepori, sve negativnosti slijevale su se ovih tjedana k’o otrov kroz virtualni prostor. Mržnja, gusta i ljepljiva cijedila se po svima nama. A u čemu je problem? Čemu toliko problema oko jednog “ugovora”?

 

U ovoj situaciji reći ću da se gnušam svađa (nepravovjernih) vjernika i (“pravovjernih”) nevjernika. Vodi se pravi rat između ljudi koji sebe svrstavaju u kategorije vezane za vjeru i onih koji to nisu. Svi koji se slažu s Istanbulskom konvencijom “smrtni” su neprijatelji vjernika. A ko je, dakle, vjernik?…ko licemjer i lažni vjernik?…jesu li baš svi oni koji su zagovornici IK nevjernici…ili…ateisti…ili agnostici….?

objektivno.hr, foto HINA/ Daniel KASAP

Odgojena sam u građanskoj obitelji koja poštuje katolička načela. To nikako ne znači da povremeno nemam „probleme“ koji me muče u kontekstu pripadnosti Katoličkoj crkvi. Ne jednom sam rekla da „svađa s Bogom“ ne mora nužno biti loša pod uvjetom da se kroz tu „svađu“ ili raspravu sa samom sobom i nekom imaginarnom osobom dođe do novih spoznaja.

Nedavno sam sam pročitala članak u kojem se spominju znastvenici koji su vjernici, ali i oni koji to nisu. Ide li znanost pod ruku s vjerom najbolje je objasnio briljantni hrvatski znanstvenik, prof.dr Igor Rudan, član Kraljevskog društva (The Royal Society) Britanske akademije znanosti. Slobodna sam citirati ga.

“Možete vjerovati u dvije stvari – da smo mi svi stvarno posljedica nekakve svemirske slučajnosti gdje se jako dugo vremena pokušajima i pogreškama raznih molekula sve to tako optimiziralo da je dovelo do nas i da pritom nije bilo nikakvog plana, kao što se plijesan stvori na kori kruha. Druga je mogućnost da je netko nas izdizajnirao, da je to dio nečijeg plana i da to sve ima nekog smisla, samo što mi nismo ti koji su u poziciji to razumijeti svatko se može opredijeliti ili za ovo ili za ono. Jer da znamo sigurno onda ne bi bilo misterija niti dileme. Zato ja nemam ništa protiv onih koji vjeruju niti protiv onih koji ne vjeruju. Ja vjerujem, vjerujem zato što ono što me uvijek vodilo u znanosti je ljepota. Znate da ste na pravom putu u znanosti kada vidite nešto prelijepo, kad se najednom sve razjasni i shvatite da je to sve dio nečeg ljepšeg, višeg i zanimljivijeg. I tako napredujemo u znanosti, često nam je ta ljepota dokaz da smo na pravom putu.”,

 

Iako je meni osobno ovo više nalik na agnostizicam. Oni koji agnosticizam napadaju zbog „bežbožništva“ o agnosticizmu nemaju blage veze. I sama se volim ponekad svrstavati u tu kategoriju što nužno ne znači da je moje uvjerenje krivo, loše ili netočno.

 

foto HINA

Poslužit ću se Wikipedijom u točnost čijih informacija ne bi trebalo sumnjati, zar ne? Tamo piše ovo:

„Agnosticizam je uvjerenje u nemogućnost objektivne spoznaje o postojanju Boga.

 

Za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stupnju razvoja ne možemo dokučiti. Agnosticizam je negdje na pola puta između teizma i ateizma: s jedne strane nije opterećen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ograničen isključivošću ateizma pošto dopušta mogućnost da ipak postoji neki viši entitet nego što je to čovjek.

 

Točnije, agnosticizam smatra u strožoj varijanti smisao postojanja ili nepostojanja višeg bića (npr. Boga) neobjašnjivim. Za razliku od ateizma, ovaj oblik zamjera ateistima jer prihvaćaju kako “Bog ne postoji”, bez kritičnog razmatranja pojma.“

 

Svaki je vjernik, neovisno o kojoj vjeri razgovarali, bar jednom u životu imao dvojbu u vezi sa „svojim“ Bogom. Složimo se da je za probleme u životu uvijek dobro imati rezervnog krivca….kojem se molimo, kojem se utječemo, kojim se tješimo.

 

No vratimo se sad Istanbulskoj konvenciji ili, točnije, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Održan je prosvjed u Zagrebu, ovih dana prosvjed će se održati i u Splitu, a sve s nadom da će se spriječiti ratifikacija IK. Najavljeno je i prikupljanje potpisa za održavanje referenduma. Crkva je zakleti  protivnik ratifikacije IK i s oltara grme glasovi viđenijih crkvenih velikodostojanstvenika jer će se ratifikacijom (odjednom) u našem društvu izgubiti sve kršćanske vrijednosti zbog, u IK, spominjane rodne ideologije. Za njima se povodi i jedan dio vjernika koji uglavnom ne znaju protiv čega se točno “bore”.

 

Postavljam pitanje jedno sasvim jednostavno pitanje protivnicima ratifikacije: bojite li se da će vam se djeca deklarirati drugačije nego što ste ih vi doživjeli u trenutku rođenja, s “pišom” ili s “crticom”? 🙂

 

Pa prevenirajte tu potencijalnu mogućnost odgojem! Gdje su vam se pogubile kršćanske vrednote kvalitetnog odgoja pa osjećate strah? Ili vam se ne da truditi? U tom slučaju niste ni trebali imati djecu.

direktno.hr

Gruba sam namjerno…pa ako je to način da makar jednu osobu prizovem svijesti, sve pokude koje će uslijediti na moj račun dobro su došle.

 

Pisala sam ne jednom o onom osjećaju nelagode koji me obuzme kad me u centru grada povlače za rukav…političari pred izbore…anonimusi sa štandova s nekim samo njima znanim referendumskim listama/pitanjima…prosvjednici/nagovaratelji/bunđije sa svojim uglavnom nesuvislim i nedorađenim idejama.

 

Pisala sam i o prežvakavanju starih, ali uvijek dobrodošlih tema, dakako, u pomanjkanju pozitivnih akcija i dobrih ideja…jer važno je buniti se. Nikad u tome ne sudjelujem. Zašto? Naprosto zato jer ne volim gužvu, naporne i glasne ljude, parole, glasnu muziku iz loših razglasa…etc, etc…

 

To, dakako, ne znači da ne promišljam o problemima ovog našeg društva.

 

No, došlo je vrijeme da se i ja bunim, a bunim se protiv maltretiranja ovim novim prosvjednim skupovima. Bi li netko objasnio meni, plavuši, kakva će se izroditi korist od prosvjeda?

 

Sad uz nezanemarivu pomoć Crkve prosvjeduju vjernici!

http://www.bkbih.ba/Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

Prosvjedovali su radnici propalih osiromašenih firmi. Tradicionalno se održavaju gay prosvjedi. Prosvjeduju umjetnici. Prosvjedovali su Vukovarci. Prosvjedovali su branitelji. Prosvjeduju učitelji. Trebam li nabrajati dalje?

 

Ukratko, gade mi se prosvjedi svih vrsta, podvrsta, klasa i rodova! I samo pitam…ima li (ipak!) većina građana ove lijepe naše domovine pravo na mirna jutra i mirna predvečerja i treba li ih zaštiti od nekoliko stotina ili možda tisuća bukača pod njihovim prozorima?

Po svom starom dobrom običaju opet se ljutim na izvrnutu ideju o demokraciji jer ona nestaje tamo gdje se u ime osobnih prava i sloboda (ovaj put prosvjedovanjem) drugom uskraćuju ta ista prava i slobode (čitaj: mir, red i rad).

 

Puna mi vas je kapa, prosvjednici!

 

I da, doista sam za ratifikaciju Istanbulske konvencije!

 

Reći ću još samo ovo: moja vjera nije upitna! A vaša?

 

 

 

 

 

 

Vaša Ena, Treća dob

 

Related posts

Sindikati BEZ granica Tradicija dijaloga

INFORMACIJOM PROTIV GRABEŽA IMOVINE STARIJIH

KRAŠ- ZAGREB: Kraš u bjelovarskoj vinariji

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com