Bolje zdravlje uz naše ljubimce

Životinje liječe ljude

Iako mnoga kućanstva u svijetu imaju ljubimce, istraživanja o odnosu ljudi i životinja te o mogućim zdravstvenim blagodatima tog odnosa novijeg su datuma. Studije su utvrdile jaku umnu i emocionalnu povezanost ljudi i pasa, a ispitani vlasnici životinja većinom su ocijenili da im ljubimci unaprjeđuju kvalitetu života i smanjuju napetost među ukućanima. U istraživanju bliskosti vlasnika i njihovih pasa otkriveno je da su ljudi emocionalno bliski psima koliko i najbližim članovima obitelji, a trećina vlasnika smatra da je bliskija psu nego bilo kojem članu obitelji.
Osim bliskosti čovjeka i životinje, utvrđen je i pozitivan utjecaj ljubimaca na tjelesno i duševno zdravlje. Prvo istraživanje proveo je Friedman 1980., uspoređujući stope preživljavanja vlasnika ljubimaca i ljudi bez ljubimaca nakon srčanog udara. Otkrilo se da vlasnici ljubimaca žive znatno dulje, neovisno o tome koliko tko vježba.
Zatim je utvrđena i povezanost posjedovanja životinja i boljeg zdravlja srčano-žilnog sustava. Najveće istraživanje, koje je 1992. obuhvatilo više od 5700 sudionika u Australiji, pokazalo je da muški vlasnici ljubimaca imaju znatno niži sistolički tlak i razinu kolesterola i triglicerida nego muškarci koji nemaju ljubimaca. Isto istraživanje utvrdilo je da žene starije od 40 godina koje posjeduju ljubimce imaju niži tlak i trigliceride od žena bez ljubimaca.
Drugi znanstvenici ispitali su odnos vlasništva nad ljubimcima i općeg zdravlja. Tako je Siegel 1990. primijetio da vlasnici ljubimaca rjeđe koriste usluge zdravstvenog osiguranja, dok je Serpell 1991. uočio da nakon nabave ljubimaca ljudi imaju manje sitnih zdravstvenih problema.
I stručnjaci koji rade s djecom pisali su o blagodatima suživota s ljubimcima i ocijenili da oni uvelike pomažu u psihosocijalnom razvoju djece. Ljubimci djeci ulijevaju osjećaj povjerenja i sigurnosti, smisao za neovisnost i inicijativu, želju za istraživanjem okoliša, strpljenje, samokontrolu i marljivost. Drugi su utvrdili da djeca s ljubimcima bilježe bolje ocjene na testovima suosjećajnosti, samopoštovanja i samospoznaje nego djeca bez ljubimaca.

Pozitivno djelovanje životinja uočeno je u ambulantama, domovima za starije i nemoćne te u psihijatrijskim ustanovama. U domovima za starije štićenici su manje depresivni nakon posjeta životinja – pacijenti u psihijatrijskim ustanovama imaju manje psihijatrijskih smetnji ako su na grupnoj terapiji prisutne ptice, bolesni od Alzheimera uspostavljaju bolje društvene veze u prisutnosti psa.Starije osobe su sretnije i zdravije  uz kućne ljubimce.

O potencijalu životinjske terapije kod mentalnih bolesti izvijestio je i kanadski dječji psihijatar Boris Levinson, koji je u terapijske seanse uključivao svog psa. Promatrajući ophođenje svojih malih pacijenata sa psom, zaključio je da je pas poslužio kao posrednik u komunikaciji, pružao djetetu osjećaj sigurnosti u terapijskom okruženju i ubrzavao proces liječenja. Utvrdio je da je terapija sa životinjama učinkovita kod djece koja su povučena, opsesivno-kompulzivna, zakočena, autistična ili shizofrenična. Pas je bio osobito djelotvoran u pomaganju autističnoj djeci da ojačaju doticaj sa stvarnošću.

Kasniji pokusi potvrdili su učinkovitost životinjske terapije u okviru liječenja djece od pomanjkanja pažnje s hiperaktivnošću i poremećaja ponašanja. Istraživanje Katchera i Wilkinsa iz 1994. označilo je životinjsku terapiju djelotvornom za smanjivanje usplahirenosti i agresivnosti te poboljšanje suradnje s terapeutom.
Uz životinje, pacijenti doživljavaju terapijsko okruženje manje prijetećim te služe za odvlačenje pažnje tijekom rasprave o bolnim iskustvima. Istraživanje Barkera i Dawsona iz 1998. proučilo je stupanj anksioznosti (tjeskobe) kod hospitaliziranih psihijatrijskih pacijenata. Rezultati su pokazali da je životinjska terapija znatno smanjila anksioznost kod pacijenata s depresivnim, psihotičnim i drugim poremećajima, i to više negoli uobičajena rekreacijska terapija. Znanstvenici smatraju da oboljeli doživljavaju životinjsku terapiju bezazlenijom od uobičajenih rekreacijskih aktivnosti te da mogućnost grljenja i maženja životinje suzbija stres.

 

Izvor: Themajka.com

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *