Društvo Naše priče

BAKINO PISMO UNUKU (Božica Jelušić)

Baka je možda mamina mama,
Al tebe najpomnije na svijetu pazi;
Smiješi se, izvija obrvama,
Svaki put kad te njen pogled spazi.

Jer ti si njena zvjezdica danja,
I grlica iz tamne šume.
Pod njeno krilo tvoj strah se sklanja
Kad uplaši te tigar od gume.

Pred njom ne smiješ pretrčati cestu:
Srce joj odmah siđe u pete!
Stalno ti oblači pretoplu vestu
Ko da si biljčica, a ne dijete!

Uzrok si njenoga sijedoga prama,
I bore što se na čelu javlja.
No, kad u postelji ostane sama,
Čarapu tvoju pod jastuk stavlja.

Na silnoj brizi joj ne zamjeri;
Na tvoja pluća ona diše,
I tvojim zdravljem sreću mjeri –
Ništa joj nije važnije više!

Kovino, koje se rđa ne hvata,
Tvoja se baka tobom ponosi!
Kao odličje od suhoga zlata,
Kamo god pođe, sa sobom te nosi!piše

 

Related posts

‘NE MOGU ŽIVJETI OD 1200 KUNA MIROVINE’ Zadarski ‘kralj pečenih pilića’ sa 66 godina odlučio napustiti Hrvatsku

DIJAMANTNI PIR Marica i Vinko proslavili su punih 60 godina braka

Sudjelovanje na Tjednu udruga. Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb besplatno obavilo male sistematske preglede

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com