BAKINO PISMO UNUKU (Božica Jelušić)

Baka je možda mamina mama,
Al tebe najpomnije na svijetu pazi;
Smiješi se, izvija obrvama,
Svaki put kad te njen pogled spazi.

Jer ti si njena zvjezdica danja,
I grlica iz tamne šume.
Pod njeno krilo tvoj strah se sklanja
Kad uplaši te tigar od gume.

Pred njom ne smiješ pretrčati cestu:
Srce joj odmah siđe u pete!
Stalno ti oblači pretoplu vestu
Ko da si biljčica, a ne dijete!

Uzrok si njenoga sijedoga prama,
I bore što se na čelu javlja.
No, kad u postelji ostane sama,
Čarapu tvoju pod jastuk stavlja.

Na silnoj brizi joj ne zamjeri;
Na tvoja pluća ona diše,
I tvojim zdravljem sreću mjeri –
Ništa joj nije važnije više!

Kovino, koje se rđa ne hvata,
Tvoja se baka tobom ponosi!
Kao odličje od suhoga zlata,
Kamo god pođe, sa sobom te nosi!piše

 

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *