• Naslovnica
  • Blog
  • Generacija “78.” Stare maturantske radosti ili jednoobraznosti
Blog Društvo Lifestyle Naše priče

Generacija “78.” Stare maturantske radosti ili jednoobraznosti

 

 

Sunce nam konačno, iako još uvijek stidljivo, obasjava grad. Proljeće koje smo dugo čekali i malo lijepog vremena dovoljno je da trava ponovno zazeleni, da propupa drveće i procvate prvo cvijeće no ono što svake godine s nestrpljenjem očekujem završetak je godine za maturante i samo njihov tjedan “norijade”. Mladost udružena s proljećem nešto je najljepše što ima jedan grad (iako se neće baš svi složiti samnom 😉 ).

 

“Maturalna norijada” na ulice izmami srednjošlolce koje čekaju teške odluke…potražiti posao ili upisati neki od studija u Varaždinu ili nekom drugom gradu. To su im na neki način posljednji dani “nevinosti” prije no prijeđu tu imaginarnu granicu na putu u zrelost.

 

Šarenilo njihovih kostima oživi grad i svake godine na vidjelo ponovno izlazi njihova kreativnost. Od gusara, preko stilizirane Rimske straže do mornara i cvijeća. Za ovo posljednje i ne treba im puno. Mladost je ionako cvijeće svakog grada.

 

Svih ovih godine vraćaju me maturanti u vrijeme moje mature u sad već davnu 1978. godine. E, da…punih je 40 godina prošlo od tih dana, a u sjećanju su živi kao da su se događali nedavno. Tih godina tek se sramežljivo uvodio običaj kostimima pokazivati pripadnost školi i razredu. I, naravno, razlike od škole do škole bile su ogromne osobito uzme li se u obzir da smo mi, učenice medicinske škole, bile zakinute.

 

Zašto? 🙂

 

Naprosto zato jer nam je bilo zabranjeno šminkati se, lakirati nokte, bojiti kosu i, dakako, još “300” raznih zabrana koje smo nastojale zaobići svom maštom svojstvenoj toj dobi no to je bilo teško. Predavači, profesori i liječnici, bili su na svakom uglu, baš onda kad smo ih najmanje očekivali. Ne jednom se dogodilo da je ne baš uvijek sjajno ponašanje izvan škole imalo za posljedicu nižu ocjenu iz nekog predmeta na maturi.

 

Pomalo s ljubomorom gledale smo gimnazijalke (i ne samo u dane norijade). Uređene, dotjerane našminkane…sve ono što je nama bilo nedostupno. Mi smo, naime, ko rijetko koja škola u Varaždinu, ako ne i jedina, u razredu obavezno nosile kute i male crne papučice. Jednoobraznost koju sam u ono vrijeme teško razumjela.

 

Uz sve to treba reći da smo bili valjda najrezjedinjeniji razred u svemiru. Bilo nas je “samo” četrdeset i dvoje. Može li netko danas uopće zamisliti razred od 42 učenika? 🙂

O našoj “slozi” i danas se prepričavaju priče koje potkrepljuje činjenica da su nas se u 4 godine odrekla četiri razrednika pa se na kraju direktor škole morao prihvatiti tog nezahvalnog posla.

 

Približavali su se dani maturanata i sve ideje o izgledu haljinica (to je bila jedina opcija) i prepirki oko istih, konačno smo našle kompromisno rješenje. Pronašle smo materijal koji je bio jeftin (to je tad bilo jako važno) i u trgovini ga je bilo dovoljno, a svaka je prema svom nahođenju, ukusu i kvaliteti naših šnajderica sama odlučivala o modelu haljinice. Neke su bile obogaćene s malo čipke, neke od nas smo samoinicijativno kreciji dodale bijelu maramu oko vrata, a neke su naprosto odlučile (zajedno s par naših “sirotih” dečki iz razreda), dogovoru usprkos, te dane doći obućene kao i ostalih dana.

 

 

Da su to bili svi “problemi” koji su nas tih dana mučili, bilo bi sasvim dovoljno, ali….;)

 

Uvijek taj “ali”!

 

Protiv nas “radilo” je i vrijeme, točnije, urotilo se protiv naših laganih prozračnih haljinica…i svih je tjedan dana pljuštala kiša.

 

I kako onda da nebudem nestrpljiva u iščekivanju dana maturanata? Uvijek pomalo sa strahom gledam u nebo nadajući se i moleći ga da se smiluje onima koji su uložili vrijeme i trud nastojeći biti “drugačiji”. 🙂

 

 

 

 

 

 

 

Vaša Ena, Treća dob

 

 

 

 

 

 

 

Related posts

Tjelovježba za bugarske umirovljenice

Japanski umirovljenici zbog siromaštva silom žele u zatvor

Mirjana Krizmanić: Kako se uspješno pripremiti za mirovinu?

Ostavi komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com